Godina 276. (CCLXXVI) bila je prijestupna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. U svoje vrijeme je bila poznata kao Godina konzulstva Tacita i Emilijana (ili, rjeđe, godina 1029. Ab urbe condita).
Oznaka 276. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska eraAnno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Mani, mudrac iz Perzije, umire u Gundeshapuru nakon što je 30 godina propovijedao svoju "herezu" na dvoru bivšeg sasanidskog kralja Šapura I i na dugim putovanjima do Turkestana, Indije i Kine. Nakon što je tvrdio da je Božiji prorok, pogubljen je, ili umire u zatvoru. Manijevo kombiniranje zoroastričkog dualizma sa kršćanskom teologijom stiče mnoge sljedbenike maniheizma usprkos protivljenja rimskih, a kasnije i vizantskih careva.
Marko Anije Florijan tuče Gote i Alane koji su napali Malu Aziju. Tacit umire u gradu Tijana u Kapadokiji
Florijan je proglašen za rimskog cara i prekida pohod na Herule te kreće na Bosfor kako bi se, uz podršku legija iz Britanije, Galije, Hispanije i Italije obračunao sa uzurpatorom Probom. Bitka sa Probovim trupama u Klikiji zavšava bez uspjeha.
Florijan je kraj Tarsa (u današnjoj Turskoj) ubijen od vlastitih trupa, koje za novog cara proglašavaju 44-godišnjeg Proba.
Prob imenuje Marka Aurelija Kara za prefekta Pretorijanske garde i vraća aurelijanijan na vrijednost iz doba cara Aurelijana.
Kralj Bahram I od Perzije umire nakon trogodišnje vladavine tokom koje su zoroastrički svećenici u Ktesifonu na njega vršili pritisak da počne progoniti budiste, kršćane i manihejce. Nasljeđuje ga sin Bahram II.
Otokom Cejlonom vlada Mahasena koji izaziva nezadovoljstvo pokušajem da svojoj zemlji nametne Mahajana budizam.