Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Anis
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
RedApiales
PorodicaApiaceae
RodPimpinella
VrstaP. anisum
Dvojno ime
Pimpinella anisum
Linnaeus

Anis (latinski: Pimpinella anisum) je ljekovita i začinska biljka. Spada u porodicu u kojoj su još i peršun, celer, komorač, kim i korijander.

Karakteristike

Anis je jednogodišnja biljka karakterističnog mirisa i slatkastog ukusa. Biljka je 25 do 60cm visoka. Listovi su srcoliki i nareckani, a listići na drškama su pretežno todjelno nazubljeni. Cvjeta malim, bijelim cvijetom od jula do septembra. Plodovi koji zriju u augustu i septembru, jajastog su oblika, 3mm dugi i prekriveni sivim dlačicama. Ne treba ga zamijeniti sa zvjezdastim anisom, koji dolazi iz Kine i ima slična svojstva, ali sa domaćim anisom nije u srodstvu.

Rasprostranjenost

Potiče iz istočnog Sredozemlja, ali se danas gaji u zemljama sa umjerenom klimom, naročito u južnoj Rusiji.

Upotreba

Upotrebljava se u proizvodnji likera i drugih alkoholnih pića, kao sambuca, raki, pastis ili anisette. Poznata je makedonska mastika. Miris i ukus dolaze od anethola, dok se destilacijom dobija anisol. Danas se koristi pri spravljanju peciva i kao dodatak slatkišima, naročito bonbonima. Anis je poznat i u industriji mirisa. Iskopine na Santorinu i Kreti iz XVI st. p. n. e. svjedoče o upotrebi anisa, kojim je začinjano vino. U VII st. p. n. e. poznat je kao miris, a Pitagora ga opisuje kao začin. Rimljani anisom upotpunjuju kolače. Destilatima anisa liječi se kašalj, grčevi i nadutost. Anis djeluje antibakterijski, potpomaže žljezde probavnog trakta. Za pripremu čaja, kašičicu anisa umješati u šolji vruće vode i ostaviti poklopljeno 10 min. Eterična ulja anisa bivaju preko pluća izbačena, te je sastavni dio čajeva protiv kašlja. Eterična ulja anisa mogu nadražiti kožu, a pogotovo kod osjetljivih osoba. Zbog preosjetljivosti poznate su alergijske reakcije. Spada u najvažnije biljne antibiotike. Anis se koristi i kao začin u kuhinji, gdje mu se ne gube vrijedni sastojci eteričnog ulja. Sjeme anisa djeluje antibakterijski, potiče izbacivanje sluzi i ublažava grčeve. Koristi se kod probavnih smetnji i katara dišnih putova. Moguće alergije.

Narodno vjerovanje

Peciva sa anisom su prinošena bogovima. Mlada ga je, na dan vjenčanja, dijelila gostima, a na selu je važio za afrodizijak. Služi i kao sredstvo za pripitomljavanje golubova i njhovo navikavanje na novo gnijezdo i jato.

Također pogledajte

Vanjski linkovi