Ekspertni sistemi su sofistični računarski programi koji primjenjuju ljudsko znanje u specifičnim oblastima ekspertize da bi se riješili teški problemi.^[1] Često se predstavljaju kao sistemi sastavljeni iz tri fundamentalna dijela: interfejsa, baze znanja i inferentne mašine.

Prednosti i nedostaci

Prednosti:

• Pruža dosljedne odgovore za ponavljajuće odluke, procese i zadatke
• Sadrži i održava značajan nivo informacija
• Ohrabruje organizacije da razjasne logiku njihovog načina odlučivanja
• Uvijek postavlja pitanja, koja bi čovjek mogao i zaboraviti
• Može raditi neprekidno (bez ljudi)
• Korisnik se može njime često služiti
• Višekorisnisnički ekspertni sistem može posluživati više korisnika istovremeno

Nedostaci:

• Ne može se prilagoditi promjeni okruženja, sve dok se baza znanja ne promijeni

Reference

1. ^ Jackson, Peter (1998), Introduction To Expert Systems (3 izd.), Addison Wesley, str. 2, ISBN 978-0-201-87686-4

Literatura

• Ignizio, James (1991). Introduction to Expert Systems. ISBN 0-07-909785-5.
• Giarratano, Joseph C. and Riley, Gary (2005). Expert Systems, Principles and Programming. ISBN 0-534-38447-1.
• Jackson, Peter (1998). Introduction to Expert Systems. ISBN 0-201-87686-8.
• Walker, Adrian et al. (1990). Knowledge Systems and Prolog. Addison-Wesley. ISBN 0-201-52424-4.
• Darlington, Keith (2000). The Essence of Expert Systems. Pearson Education. ISBN 0-13-022774-9.