Farz (arapski: فرض "obaveza, dužnost") jest islamski termin preuzet iz arapskog jezika koji označava strogu vjersku obavezu. Farz je jedan od 6 kvalifikatora po kojima Fikh (islamsko religiozno pravo) kvalificira svaki ljudski postupak. Ostale su: vadžib, mustehab, mubah, mekruh i haram, s tim da učenjaci Hanefijskog mezheba dijele mekruh na dva dijela: mekruhi-tahrimen i mekruhi-tenzihen.
Fikh razlikuje dvije vrste dužnosti:
Prva označava obavezu koju je svaki punoljetni musliman dužan obavljati, kao što je 5 dnevnih molitvi ili hodočašće u Meku barem jednom u životu. O tome kada je neko punoljetan, odnosno o tome kada neko postaje zakonskim obveznikom za izvršenje naređenih radnji učenjaci (ulema) donose sud na osnovu: spolne zrelosti, dobi i pojave dlačica na stidnim mjestima.
Druga je dužnost koja je obavezna za zajednicu (ummet) i nije obavezna pojedincu ukoliko postoji dovoljan broj pojedinaca koji će je obaviti i na taj način upotpuniti. Primjer za ovo je Bajram-namaz, prema hanbelijskom mezhebu.
Negiranje farza, odnosno negiranje obaveze je, prema svim islamskim učenjacima, djelo koje izvodi iz vjere. Kako svjetovni zakon tereti prekršioce, tako i vjerski zakon ima posebne odredbe koje se tiču prekršilaca, s tim da se obaveznost poštivanja ovog zakona stječe ulaskom u vjeru, odnosno izgovaranjem šehadeta.
Naučiti osnove imana, farzove i harame je farz. 33 farza (u hanefijskom mezhebu) dobro su poznati. Četiri od ovih farzova su osnova: obavljati namaz, postiti, davati zekat i obaviti hadždž. Ova 4 farza, zajedno s imanskim farzovima, jesu islamski šartovi (farzovi islama). (Dakle, svaki musliman mora znati ova 33 osnovna farza):
Šest imanskih farzova
Pet islamskih farzova
četiri namaskih farzova (7 šartova [uvjeta, farzova] za namaz i 5 ruknova [sastavnih dijelova namaza, odnosno namaskih farzova])
Pet ruknova, odnosno sastavnih dijelova namaza:
četiri abdestka farza
tri gusulska farza
tri tejemmumska farza