GAST | |||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||||||||||||||||||
Aliasi | GAST | ||||||||||||||||||||||||
Vanjski ID-jevi | OMIM: 137250 MGI: 104768 HomoloGene: 628 GeneCards: GAST | ||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
Ortolozi | |||||||||||||||||||||||||
Vrste | Čovjek | Miš | |||||||||||||||||||||||
Entrez | |||||||||||||||||||||||||
Ensembl | |||||||||||||||||||||||||
UniProt | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (mRNK) | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (bjelančevina) | |||||||||||||||||||||||||
Lokacija (UCSC) | Chr 17: 41.71 – 41.72 Mb | Chr 11: 100.23 – 100.23 Mb | |||||||||||||||||||||||
PubMed pretraga | [3] | [4] | |||||||||||||||||||||||
Wikipodaci | |||||||||||||||||||||||||
|
Gastrin je peptidni hormon koji stimulira lučenje želučane kiseline (HCl) u parijetalnim ćelijama želuca i pomaže u njegovoj pokretljivosti. Oslobađaju ga G-ćelije u pilornom antrumu želuca, dvanaestopalačnom crijevu i gušterači.
Gastrin se veže za holecistokininski B receptor da stimulira oslobađanje histamina u enterohromafinu-sličnim ćelijama i inducira umetanje K+/ H+ ATPaza pumpi u apikalnu membranu parijetalnih ćelija (što zauzvrat povećava otpuštanje H+ u želudačnu šupljinu). Njegovo oslobađanje stimuliraju peptidi u lumenu želuca. U ljudi, gen GAS nalazi se na dugom kraku hromosoma 17, pozicija 17q21).[5]
Gastrin je linearni peptidni hormon koji proizvode G-ćelije dvanaestopalačnog crijeva i pilorni antrum želuca. Izlučuje se u krvotok. Kodirani polipeptid je preprogastrin, koji se enzimima cijepa u posttranslacijskim modifikacijama dajući progastrin (međuprodukt, neaktivni prekursor), a zatim gastrin u raznim oblicima, prvenstveno sljedeća tri:
Također, pentagastrin je veštački sintetizirana petoaminokiselinska sekvenca, sa identičnim posljednjih pet aminokiselinskih sekvenci na C-kraju gastrina. Brojevi se odnose na broj aminokiselina.
Gastrin se oslobađa kao odgovor na određene podražaje. Oni uključuju:
Aromatske aminokiseline su posebno snažni podražaji za oslobađanje gastrina;[6]
Lučenje gastrina inhibiraju:[8][9]
Prisustvo gastrina stimulira parijetalne ćelije želuca da luče hlorovodoničnu kiselinu (HCl) / želučanu kiselinu. To se odvija direktno. u parijetalnim ćelijama i indirektno, vezanjem na CCK2 / gastrinski receptori na ECL-ćelijama u želucu, koji zatim reagira oslobađanjem histamina, koji zauzvrat djeluje parakrino na parijetalne ćelije, stimulirajući ih da luče H + ion. Ovo je glavni podsticaj za sekreciju kiseline u parijetalnim ćelijama.[10]
Zajedno sa gore spomenutom funkcijom, pokazalo se da gastrin ima i dodatne aktivnosti:
Faktori koji utiču na lučenje gastrina mogu se podijeliti u dvije kategorije:[16]
Kod osoba sa Zollinger-Ellisonovim sindromom, gastrin se proizvodi na prekomjernoj razini, često preko gastrinoma (tumor koji proizvodi gastrin, uglavnom benigni) dvanaestpalačnog crijeva ili pankreasa.[17]
U autoimunskom gastritisu, imunoski sistem napada parijetalne ćelije, što dovodi do hipohlorhidrije (niskog lučenja želučane kiseline). To rezultira povišenom razinom gastrina, u pokušaju da se podesi povećani pH u želucu. Na kraju se sve parijetalne ćelije izgube, pa aklorhidrija rezultira gubitkom negativne povratne informacije na sekreciju gastrina. Koncentracija gastrina u plazmi povišena je kod gotovo svih osoba sa poremećajem zvanim mukolipidoza tip IV (srednja vrednost 1507 pg/ml; raspon 400-4100 pg/ml) (normala 0-200 pg /ml), sekundarno u odnosu na konstitutivnu aklorhidriju. Ovo otkriće olakšava dijagnozu kod pacijenata sa ovim neurogenetičkim poremećajemIn autoimunskim gastritisom.[18] Pored toga, povišeni nivoi gastrina mogu biti prisutni pri hroničnom gastritisu koji je posljedica infekcije sa H. pylori.[19]
Postojanje gastrina prvi je put predložio britanski fiziolog John Sydney Edkins, 1905.,[20][21] a gastrine su izolirali Hilda Tracy i Roderic Alfred Gregory sa University of Liverpool, 1964. godine.[22] In 1964 the structure of gastrin was determined.[23]
|archive-date=
(pomoć)
![]() |
Commons ima datoteke na temu: Gastrin |