Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Kamata je, u ekonomiji, cijena koju plaća posuđivač onome koji mu pozajmljuje novac. Drugim riječima kamata je iznos koji se plaća da bi se "unajmio" određeni iznos novca za određeni period vremena. Iznos novca koji se posuđuje zove se glavnica, a procenat kamate koji se plaća na glavnicu se zove kamatna stopa. Kamatne stope služe kao ključni indikator finansijskih tržišta.
Razlog nastanka kamate
Postoji nekoliko razloga zašto se zahtijeva nadoknada u obliku kamate za posuđeni novac.
Vremenska vrijednost novca - ljudi više vole posjedovati novac sada nego u budućnosti. Ukoliko im se neko obrati tražeći na zajam novac uz obećanje da će ga vratiti u budućnosti pristat će jedino ako im se za tu posudbu plati određena nadoknada.
Alternativne investicije - novac koji neko posjeduje se može uložiti u različite projekte na način da donosi neki profit. U slučaju posudbe novca taj profit se ne ostvaruje i on predstavlja oportunitetni trošak, odnosno propuštenu priliku za zaradom. Stoga se ta zarada iskazuje u vidu kamate.
Inflatorna očekivanja - zbog inflacije novac gubi na vrijednosti, što znači da se eventualno ostvaruje gubitak ako se čuva bez ulaganja ili posuđuje bez kamata
Rizik investicije (posudbe) - sasvim je moguće da će posuđivač ostati bez izvora prihoda i neće biti u stanju vratiti posuđeni novac, što stvara izvjesni rizik prilikom posudbe. Kamata je jedan vid premije za taj rizik i svojevrstan vid nagrade onome ko je spreman upustiti se u rizik.
Likvidnost - ljudi obično više vole da imaju gotov novac pri sebi, u slučaju da iskrsne neočekivana potreba za njim. Oni koji se odriču te komocije posjedovanja rezerve novca smatraju da zaslužuju naknadu za to, opet u vidu kamate.
Historija
Historijski dokumenti iz doba Sumeranskecivilizacije ukazuju na formalizirani sistem kreditiranja baziran na srebru i žitu, dva glavna sredstva plaćanja. Prije pojave novca razmjenu su potpomagale ove dvije "monete" a vrijednost se određivala vaganjem. Srebro se upotrebljavalo u ekonomiji gradova, a žito na selima.
Uzimanje kamate je djelimično ograničeno po Judaizmu i Kršćanstvu, dok je Islamom potpuno zabranjeno i smatra se za haram (grijeh). U Islamu se razvilo i islamsko bankarstvo koje posluje po ekonomskim principima ali uz odsustvo kamate.
Irving Fisher je djelom zaslužan za razvoj modernom koncepta kamate, kroz svoj rad The Theory of Interest (Teorija kamate), 1930.
