Nukleinske kiseline su složene organske makromolekule koje učestvuju u pohrani, prijenosu i ekspresiji genetičke informacije. To su linearni polimeri koji se sastoje od različitih nukleotida, odnosno monomera. Svaki nukleotid se sastoji od tri komponente:
Nukleotidi su međusobno povezani preko fosfatne grupe. Do uspostavljanja tzv. 3', 5' fosfodiesterske veze dolazi reakcijom kondenzacije hidroksilnih grupa na suprotnim krajevima nukleotida. Sinteza zahtijeva energiju (nukleotidi u reakciju stupaju kao nukleozid-trifosfati) i informaciju (genetski određeni slijed koji čini postojeća molekula DNK). Nukleotidi se prepoznaju po principu uparivanja baza i vežu s obzirom na poredak komplemenata u predlošku.
Prema strukturi nukleotida, odnosno građi i funkciji polimera koje oni tvore, razlikujemo dva osnovna tipa njihovih jedinjenja; to su:
- dezoksiribonukleinska DNK- sadrži petougljični šećer dezoksiribozu, nosilac je genetičke informacije u jedru i reproducibilnim citoplazmatskim strukturama, može da sadrži i do 250 miliona nukleotidnih parova [1]; i
- ribonukleinska RNK kiselina - sadrži petougljični šećer ribozu; učestvuje u transkripciji i translaciji genetičke informacije tokom sinteze proteina; ne sadrži više od nekoliko hiljada nukleotida [1]. Prema specifičnosti svoje funkcije razlikujemo slijedeće tipov RNK molekula:
- iRNK (eng. mRNA, glasnička RNK) – učestvuje u transkripciji genetičkog koda u jedru, prolaskom kroz jedrovu membranu u citoplazmi učestvuje u procesu translacije;
- rRNK (ribosomska RNK) – uz ribosomske proteine predstavljaju gradivne komponente ribosoma, organela na kojima se odvija sinteza proteina (translacija);
- tRNK (transportna RNK) – ima ulogu prijenosnika aminokiselina do ribosoma gdje učestvuje u sintezi polipeptidnih lanaca;
- ostale nekodirajuće RNK (mala nuklearna RNK - engl. snRNA, mikro RNK - miRNK, mala posrednička RNK - engl. siRNA) [1][2][3].