Književnost |
---|
![]() |
Glavni oblici |
Žanrovi |
Mediji |
|
Tehnike |
Historija i spiskovi |
|
Rasprava |
|
Putopis je književno-naučna vrsta u kojoj putopisac nastoji objektivno opisati krajeve kojima je putovao, ali iznosi i subjektivne dojmove, komentare i misli.
Kao primjer ove vrste književnog djela se može navesti Putopisi Evlije Čelebije i Pisma iz Afrike i Evrope od Zuke Džumhura.
Žanr putopisne literature ili putopisa obuhvata literaturu na otvorenom, vodiče, pisanje o prirodi i putopisne memoare.[1]
Jedan rani memoarist o putovanjima u zapadnoj književnosti bio je Pausanija, grčki geograf iz 2. vijeka n .e. U ranom modernom periodu, Journal of a Tour to the Hebrides (1786) Jamesa Boswella, pomogao je u oblikovanju putopisnih memoara kao žanra.
Rani primjeri putopisne literature uključuju Periplus Eritrejskog mora (općenito se smatra djelom iz 1. stoljeća nove ere; o autorstvu se raspravlja), Pausanijin opis Grčke u 2. stoljeću n.e., Safarnama (Knjiga putovanja) Nasira Khusrawa (1003.-1077.), Putovanje kroz Wales (1191.) i Opis Walesa (1194.) Geralda od Velsa, te putopisne časopise Ibn Jubayra (1145. – 1214.), Marka Pola (1254. – 1354.) i Ibn Battute (1304. – 1377.), od kojih su svi detaljno zabilježili svoja putovanja po poznatom svijetu. Još u 2. veku nove ere, Lucijan od Samosate je raspravljao o historiji i putopiscima koji su svojim djelima dodavali uljepšane, fantastične priče.[2] Žanr putovanja bio je prilično čest žanr u srednjovjekovnoj arapskoj književnosti.[3]
Many others, with the same intent, have written about imaginary travels and journeys of theirs, telling of huge beasts, cruel men and strange ways of living.
Nedovršeni članak Putopis koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.