Talasa | |
---|---|
Grupe | Grčki primordijalni bogovi |
Suprug(a) | Pont |
Mitologija | Grčka mitologija |
Talasa (/Thalassa/ grč.: Θάλασσα, bukvalno "more" ),[1] jedno od grčkih primordijalnih božanstava. Bila je opća riječ za 'more' i za njegovu božansku mitologiju oličenja na grčkom jeziku. Riječ je možda bila predgrčkog porijekla.[1]
Prema komentaru Apolonija s Rodosa, pjesnik iz petog vijeka p. n. e. Ijon s Hiosa je tvrdio da je Talasa majka Aegaeona (Briareus, jedan od Centimana).[2] Diodor Siculus (pr. 1. vijek p. n. e.), u svom djelu Bibliotheca historica, navodi da je "Talata" majka Telhini i morske nimfe Helije,[3] dok je u Orfičkoj himni moru Tetidu, koja je ovde izjednačena sa Talasom,[4] naziva majkom Kiprisa (Afrodita).[5]
Rimski mitograf Higin (oko 64. p. n. e. – 17. godine n. e.), u predgovoru svojim Fabulama, naziva "Mare" (More) kćerkom Etera i Diesa (Dana), a time i sestrom Tere (Zemlje) i Cela (Nebo).[6] Sa Pontom, rodila je sve vrste riba.[7]
Dvije prilično slične basne zabilježio je Babrius. U jednom, pod brojem 168 u Perryjevom indeksu, farmer svjedoči brodolomu i zamjera moru da je „neprijatelj čovječanstva“. Uzimajući oblik žene, ona odgovara okrivljujući vjetrove za svoju turbulenciju. Inače, “Ja sam nježnija od te tvoje suhe zemlje.”[8] U drugoj, preživjeli iz brodoloma optužuje more za izdaju i dobija isto opravdanje. Ali za vjetrove, “po prirodi sam mirna i sigurna kao zemlja.”[9]
U još jednoj basni, Perryjevom broju 412 i koju je zabilježio samo Syntipas, rijeke se žale moru da njihova slatka voda postaje slana i nepitka u kontaktu s njom. More odgovara da, ako znaju toliko, trebaju izbjegavati takav kontakt. Komentar sugeriše da se priča može primijeniti na ljude koji kritikuju nekoga neprimjereno iako im oni zapravo pomažu.[10]
U 2. vijeku n. e., Lucijan je predstavljao Talasu u komičnom dijalogu sa Ksantusom, bogom rijeke Skamandra, koga je napalo suparničko grčko božanstvo jer se požalilo da je njegov put zagušen leševima tokom Trojanskog rata. U ovom slučaju on je bio jako opečen i traži od nje da mu umiri rane.[11]
Dok su morska božanstva Tetida i Okean ranije bila predstavljena u mozaicima iz rimskog doba, kasnije su ih zamijenila figura Talase, posebno u zapadnoj Aziji. Tamo je bila prikazana kao žena odjevena u trake morskih algi i napola potopljena u more, s klještima rakova koji su ranije bili atribut Okeana, a sada su prebačeni na njenu glavu. U jednoj ruci drži brodsko veslo, a u drugoj delfina.[12]
Godine 2011. Swoon je stvorio instalaciju specifičnu za lokaciju koja prikazuje boginju u atriju Muzeja umjetnosti New Orleansa.[13] U jesen 2016. godine, instalacija je ponovo postavljena u atriju Detroit Institute of Arts.