Potpisan | 18. juni 1887. |
---|---|
Potpisnici | Njemačko Carstvo Ruska Imperija |
Ugovor o reosiguranju bio je diplomatski sporazum između Njemačkog Carstva i Ruske Imperije koji je bio na snazi od 1887. do 1890. godine. Samo nekoliko najviših zvaničnika u Berlinu i Sankt Peterburgu znalo je za njegovo postojanje jer je bio strogo povjerljiv. Ugovor je odigrao ključnu ulogu u izuzetno složenoj i genijalnoj mreži saveza i sporazuma njemačkog kancelara Otta von Bismarcka, koji su imali za cilj održavanje mira u Evropi i održavanje njemačke ekonomske, diplomatske i političke dominatije. Ugovor je pomogao da se očuva mir i za Rusiju i za Njemačku.
Ugovor je predviđao da će obje strane ostati neutralne ako se druga umiješa u rat s trećom velikom silom, ali to se neće primjenjivati ako Njemačka napadne Francusku ili ako Rusija napadne Austro-Ugarsku. Njemačka je platila rusko prijateljstvo tako što je pristala na rusku sferu utjecaja u Bugarskoj i istočnoj Rumeliji (sada dio južne Bugarske) i pristala da podrži rusku akciju da Crno more zadrži kao svoj rezervat. Nakon što je Bizmark izgubio vlast 1890. godine, njegovi neprijatelji u Ministarstvu vanjskih poslova uvjerili su Kaisera da je ugovor previše u korist Rusije i da ga ne treba obnavljati. Otkazivanje je, kao i sam ugovor, ostalo strogo tajna. Rusija je međutim željela zaštitu koju je pružala i bila je ljuta zbog raskida ugovora. Budući da su joj bili potrebni saveznici, Rusija je započela pregovore sa njemačkim neprijateljem Francuskom. Rezultirajući francusko-ruski savez od 1891-1892 do 1917 brzo je počeo da se oblikuje. Historičari to smatraju velikom katastrofom za Njemačku i jednim od dugoročnih uzroka Prvog svjetskog rata.[1]
Ugovor o reosiguranju nastao je nakon što je Savez tri cara istekao 1887. godine zbog nadmetanja Austro-Ugarske i Rusije za sfere uticaja na Balkanu. Početkom 1887, ruski diplomata otišao je u Berlin da predloži sporazum u kojem bi Rusija bila prijateljski neutralna u slučaju rata između Njemačke i Francuske, a zauzvrat, Njemačka bi priznala rusku dominaciju u Bugarskoj i obećala prijateljsku neutralnost ako Rusija preuzme Turske moreuze od Osmanlijskog Carstva. Bismark je snažno podržao tu ideju, ali je Aleksandar III odbacio plan sve dok ga ministar vanjskih poslova Nikolay Girs nije uvjerio da je to najbolje za Rusiju u odsustvu francuskog prijateljstva. Bismark je odbio zahtjev Rusije da Njemačka ostane neutralna ako Rusija krene u rat protiv Austrije i objasnio je da Berlin ima čvrst Trojni savez sa Bečom.[2]
Bismark je vodio dugoročnu politiku očuvanja mira u Evropi, koja je bila ugrožena rastućom konkurencijom između Rusije i Austro-Ugarske za prevlast na Balkanu. Smatrao je da je sporazum sa Rusijom od suštinskog značaja za sprečavanje ruskog saveza sa Francuskom i uvek je imao politiku diplomatske izolacije Francuske kako bi izbjegao da Njemačka vodi rat na dva fronta protiv Francuske i Rusije. Bismark je rizikovao širenje ruske sfere uticaja na Mediteran i diplomatske tenzije sa Bečom.
Ugovor koji su potpisali Bismark i ruski ministar inostranih poslova Nikolaj Girs imao je dva dijela:
Njemačka i Rusija su se složile da poštuju dobronamjernu neutralnost ako se bilo koja od njih uključi u rat s trećom zemljom. Ako bi Njemačka napala Francusku ili ako bi Rusija napala Austro-Ugarsku, odredba se ne bi primjenjivala. U tim slučajevima bi istaknuti bilateralni savezi mogli stupiti na snagu. Ugovor o reosiguranju primjenjivao se samo ako su Francuska ili Austro-Ugarska bile agresori. U najtajnijem protokolu o završetku, Njemačka bi proglasila neutralnost ako bi Rusija intervenirala protiv osmanlijske kontrole Bosfora i Dardanela.