Lav Kalda | |
Arhitekt / Graditelj | |
---|---|
Rođenje | Bílovec, 10. rujna 1880. |
Smrt | Zagreb, 10. listopada 1956. |
Stvaralaštvo | |
Stil/razdoblje | secesijska arhitektura |
Najznačajnija djela | stambene zgrade |
Nagrade i priznanja | Fügerova medalja |
Portal o životopisima |
Lav Kalda (poznat i kao Leo, Leon ili Lavoslav Kalda; Bílovec, 10. rujna 1880. – Zagreb, 10. listopada 1956.)[1] bio je hrvatski arhitekt šleskoga podrijetla.
Kalda se rodio u židovskoj obitelji Katz u selu Bílovec na sjeveru današnje Češke. Još dok je bio mladić, čitava je njegova obitelj konventirala na evangeličku vjeru i promijenila prezime u Kalda: mladost je proveo u Valaškoj i Slovácku na granici Češke i Slovačke.
Kalda je pohađao Njemačku industrijsku školu u Brnu. Po završetku studija u tom južnomoravskom gradu, Kalda je prihvatio poziv svog kolege, graditelja Martina Pilara (koji je također bio češkog podrijetla) i došao u Zagreb. Počeo je raditi u značajnom zagrebačkom građevinskom poduzeću »Pilar, Mally & Bauda«. Glavne ličnosti u toj firmi prepoznale su Kaldin talent, pa su mu omogućile da ode u Beč, gdje se Kalda 1903. upisao na Akademiji likovnih umjetnosti: tu su mu profesori bili Victor Luntz i Alfred Castellitz, a studij je završio u razredu profesora Friedricha Ohmanna. Godine 1904. Kalda je nagrađen medaljom Heinricha Friedricha Fügera, a 1906. dobio je i posebnu nagradu Akademije.[1]
Godine 1908. je zajedno s kolegom Ivanom Štefanom pokrenuo poduzeće »Kalda i Štefan, arhitekti i graditelji«. Štefan je 1922. napustio tvrtku, pa je Kalda nastavio djelovati samostalno i s novim imenom tvrtke: »Arhitekt Lav Kalda, gradjevno poduzetništvo«.[1] Ta je tvrtka samo u Hrvatskoj projektirala oko 150 zgrada.
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lav Kalda |