Luko Paljetak
Rođenje19. kolovoza 1943.
Smrt12. svibnja 2024.
Nacionalnost Hrvat
Važnija djela
  • Miševi i mačke naglavačke
Portal o životopisima

Luko Paljetak (Dubrovnik, 19. kolovoza 1943.?, 12. svibnja 2024.) bio je hrvatski književnik, prevoditelj i akademik, autor brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanstvenih studija, članaka, eseja i antologija.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se i odrastao u Dubrovniku u kojem je živio i radio. Studirao je hrvatski i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je kasnije i radio kao asistent. Bio je redatelj, dramaturg i umjetnički ravnatelj Zadarskoga kazališta lutaka te jedan od urednika Zadarske revije. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranom disertacije Književno djelo Ante Cettinea 1992. godine.

Bio je prevoditelj s engleskoga, francuskog i slovenskog jezika. Između ostalih preveo je i neka od Chaucerovih, Shakespearovih, Byronovih, Wildeovih, Joyceovih, Chestertonovih i Prešernovih djela. Preveo je (zajedno sa Zlatkom Tomičićem) i zbirku pjesama makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova.[1]

Bio je redovni član HAZU-a i dopisni član SAZU-a, kao i više književnih društava u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je urednik časopisa Dubrovnik dubrovačkoga ogranka Matice hrvatske.

Mnoge od njegovih pjesama su uglazbljene i postale su nezaobilazni dio dubrovačke i hrvatske pop-kulture (U svakom slučaju te volim, Na Stradunu, pjesme za dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik i ine). Pisao je dramske tekstove i igrokaze koji su, uprizoreni, bili namijenjeni djeci. Isto tako, napisao je razmjerno veliki broj radio-drama namijenjenih odrasloj publici. Jedan od njegovih najpoznatijih dramskih komada nosi naslov Poslije Hamleta i prvi je put objavljen 1997. (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb). Napisan po opsadi Dubrovnika odnosno početkom Domovinskoga rata, kad je bio i prikazan u gradu Dubrovniku. Dramski tekstovi, poput farsi i drame Orfeuridika, obiluju intertekstualnim i multikulturnim sastavnicama te aluzijama i citatima vezanima za klasična književna djela iz svjetske i suvremene književnosti.

Neka njegova djela u svojoj antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela je poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Dana 11. listopada 2017. godine u zgradi Društva hrvatskih književnika, zajedno s Milom Pešordom, uručena mu je povelja o članstvu u Europskoj akademiji znanosti, umjetnosti i književnosti „Leonardo da Vinci”.[2] Dana 29. ožujka 2023. dobio je nagradu "Iso Velikanović" za životno djelo za književne prijevode.[3] Preminuo je nakon duge i teške bolesti 12. svibnja 2024. godine, u 81. godini života.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Knjige za djecu:

Prepjevi:

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Neke od mnogobrojnih nagrada i priznanja:

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Vjesnik[neaktivna poveznica], Makedoniju i Hrvatsku povezuju kuće od riječi, 1. srpnja 2001.
  2. Promaknuta dva hrvatska književnika. Glas Koncila, br. 42 (2261) od 22. listopada 2017., str. 23, rubrika: kultura
  3. Dubrovački vjesnik Akademiku Luku Paljetku nagrada za književne prijevode "Iso Velikanović" za životno djelo, objavljano 29. ožujka 2023., pristupljeno 3. travnja 2023.
  4. Pjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti", ika.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.