Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM	H20.9
MeSH	D014605

Uveitis je upala srednje ovojnice oka uveje, koja se sastoji od šarenice (iris), zrakastog tijela (corpus ciliare) i žilnice (chorioidea). Uveitis je prema procjenama odgovoran za oko 10% sljepoća u SAD-u.

Klasifikacija

Uveitis prema anatomskoj lokalizaciji dijelimo upale na prednji (uveitis anterior), središnji, stražnji (uveitis posterior) i panuveitis koji zahvaća sve slojeve uveje:

• Prednji uveitisi se nalaze u između dvije trećine i 90% uveitisa. Nazivaju se iritis ako zahvaćaju šarenicu ili ciklitis ako upala zahvaća zrakasto tijelo. Ipak najčešće dolazi do iridociklitisa tj. upale oba (šarenice i zrakastog tijela), anatomski vrlo bliska dijela dijela oka.

Ovo stanje se može pojaviti kao jedna epizoda koja se odgovarajućim liječenjem povlači, no može biti i rekurirajuće ili kronične prirode. Simptomi uključuju crvenilo oka, upaljenu spojnicu, bol i slabljenje vida. Znakovi uključuju proširene cilijarne žile, prisustvo stanica i zamućenja u prednjoj sobici, te taloga na stražnjoj površini rožnice.

• Intermedijarni uveitis (pars planitis) – odnosi se na vitritis (pojava upalnih stanica u staklastom tijelu) ili na upalu koja zahvaća cilijarni kolut (pars plana).

• Stražnji uveitis je upala žilnice, ali u većini slučajeva i mrežnice. Chorioiditis ako je samo žilnica upaljena ili chorioretinitis ako je i mrežnica oka zahvaćena.

• Panuveitis je upala svih dijelova uveje.

Uveitis prema kliničkom toku može biti akutan, subakutan ili kroničan, a prema patohistološkom nalazu negranulomatozan ili granulomatozan.

Znakovi i simptomi

• Crvenilo oka
• Zamućenje vida
• Osjetljivost na svjetlo
• Tamne putujuće mrlje uzduž vidnog polja
• Bol

Stanja povezana s uveitisom i uveitički sindromi

Brojna stanja mogu biti povezana s uveitisom, uključujući sistemske bolesti kao i sindrome povezane s okom. Približno pola slučajeva prednjeg uveitisa javlja se u stanjima i sindromima s kojima se ne može povezati. Međutim, uveitis je često dio sindroma povezanog s HLA-B27. Relativan rizik od razvoja ove bolesti prisustvom ovog tipa HLA alela iznosi približno 15%.

Sistemske bolesti povezane s uveitisom

Uzrok uveitisa mogu biti mnoge sistemske bolesti kao i sindromi povezani s okom. Neki od uzroka su:

• Ankilozni spondilitis
• Behçetova bolest
• Birdshot retinokoroidopatija
• Juvenilni reumatoidni artritis
• Kawasaki bolest
• Multipla skleroza
• Psorijatični artritis
• Reiterov sindrom
• Sarkoidoza
• Sustavni eritemski lupus
• Upalna bolest crijeva
• Vogt-Koyanagi-Harada sindrom
• Whippleova bolest

Infektivni uzročnici

Uveitis može (normalno) biti imunološki odgovor na infekciju unutar oka. Kod manjeg dijela pacijenata s uveitisom moguće su ove infekcije:

• Borelioza (Lymeova bolest)
• Bruceloza
• Herpes simplex
• Herpes zoster
• Leptospiroza
• Pretpostavljeni sindrom okularne histoplazmoze
• Sifilis
• Toksokarioza
• Tuberkuloza
• Toksokarioza
• Toksoplazmoza

Uveitički sindromi

U mnogo slučajeva uveitis nije povezan sa sistemskim stanjima: upala je ograničen na oko. U nekim od ovih slučajeva prezentacija oka je karakteristična za opisane sindrome i uključuje sljedeće dijagnoze:

• Akutna stražnja multicentrična plakoid pigmentna epiteliopatija
• Birdshot retinokoroidopatija
• Fuchsov heterohromni iridociklitis
• Multicentrični koroiditis i sindrom panuveitisa
• Sindrom multiplih prolaznih bijelih točkica
• Punktalna unutarnja koroidoptija
• Serpiginozni koroiditis

Maskirani sindromi

Maskirani sindromi su oftalmološki poremećaji koji se klinički manifestiraju ili kao prednji ili kao stražnji uveitis ali nisu primarno upalni. Najčešći su sljedeći:

• Prednji segment
  • Intraokularno strano tijelo
  • Juvenilni ksantogranulom
  • Leukemija
  • Maligni melanom
  • Odvajanje mrežnice
  • Retinoblastom

• Stražnji segment
  • Limfom
  • Maligni melanom
  • Multipla skleroza
  • Sarkom retikularnih stanica
  • Retinitis pigmentosa
  • Retinoblastom

Liječenje

Prognoza je dobra kada se brzo postavi dijagnoza i započne liječenje, ali kod neliječenih može dovesti do ozbiljnih komplikacija kao što su katarakta, glaukom, edem retine ili trajni gubitak vida. Obično se liječi glukokortikosteroidima u obliku kapi za oči (npr. prednizolon acetat) ili peroralno tabletama prednizolona. Prije davanja kortikosteroida potrebno je isključiti ulkus rožnice pomoću bojenja fluoresceinom. U liječenju se još koriste midrijatici atropin li homatropin koji kod iridociklitisa smanjuju bolnost i eksudaciju iz šarenice.

Antimetaboliti, kao što je metotreksat, često se koriste kod teških slučajeva uveitisa. Eksperimentalno liječenje infuzijama infliximaba također se pokazalo korisnim.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!