Barijum-karbonat | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
Drugi nazivi | viterit | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 513-77-9 ![]() | ||
PubChem[1][2] | 10563 | ||
ChemSpider[3] | 10121 ![]() | ||
UNII | 6P669D8HQ8 ![]() | ||
MeSH | |||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | BaCO3 | ||
Molarna masa | 197.336 g/mol | ||
Agregatno stanje | beli kristal | ||
Gustina | 4.2865 g/cm3, osnovno | ||
Tačka topljenja |
811 °C | ||
Tačka ključanja |
1555 °C | ||
| |||
Infobox references |
Barijum-karbonat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule BaCO3.
Javlja se u prirodi u vidu minerala viterita, ali se može dobiti industrijskim putem iz barita.[4]
Mineral viterit je nazvan prema Viljemu Viteritu koji je 1784. utvrdio da je hemijski različit od barijum-sulfata. Viterit kristališe u ortorombičnom kristalnom sistemu.[4]
To je beo prah, koji podseća na kredu. Nerastvoran je u vodi, mada se u maloj meri rastvara u prisustvu viška ugljen-dioksida. Reaguje sa kiselinama dajući rastvorljive barijumove soli[4]:
Sa sumpornom kiselinom slabo reaguje.[4]
Osobina | Vrednost |
---|---|
Particioni koeficijent[5] (ALogP) | -2,0 |
Rastvorljivost[6] (logS, log(mol/L)) | 1,3 |
Polarna površina[7] (PSA, Å2) | 153,4 |
Upotrebljava se za spravljanje otrova za pacove, keramike i cementa.[4]