Prostaglandin endoperoksid sintaza | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||
EC broj | 1.14.99.1 | ||||||||
CAS broj | 9055-65-6 | ||||||||
IntEnz | IntEnz view | ||||||||
BRENDA | BRENDA entry | ||||||||
ExPASy | NiceZyme view | ||||||||
KEGG | KEGG entry | ||||||||
MetaCyc | metabolic pathway | ||||||||
PRIAM | profile | ||||||||
PDB | RCSB PDB PDBe PDBj PDBsum | ||||||||
Ontologija gena | AmiGO / EGO | ||||||||
|
Ciklooksigenaza 1 | |
---|---|
Kristalografska struktura kompleksa prostaglandin H2 sintaze-1 sa flurbiprofena.[1] | |
Identifikatori | |
Simbol | PTGS1 |
Alt. simboli | COX-1 |
Entrez | 5742 |
Hugo | 9604 |
OMIM | 176805 |
PDB | 1CQE |
RefSek | NM_080591 |
UniProt | P23219 |
Drugi podaci | |
EC broj | 1.14.99.1 |
Lokus | Hrom. 9 q32-q33.3 |
Ciklooksigenaza 2 | |
---|---|
Ciklooksigenaza-2 (Prostaglandin sintaza-2) u kompleksu sa COX-2 selektivnim inhibitorom.[2] | |
Identifikatori | |
Simbol | PTGS2 |
Alt. simboli | COX-2 |
Entrez | 5743 |
Hugo | 9605 |
OMIM | 600262 |
PDB | 6COX |
RefSek | NM_000963 |
UniProt | P35354 |
Drugi podaci | |
EC broj | 1.14.99.1 |
Lokus | Hrom. 1 q25.2-25.3 |
Ciklooksigenaza (COX) je enzim (EC 1.14.99.1) koji je odgovoran za formiranje važnih bioloških posrednika zvanih prostanoidi, među kojima su prostaglandini, prostaciklini i tromboksan. Farmakološka inhibicija COX-a može da proizvede olakšavanje simptoma inflamacije i bola. Nesteroidni antiinflamatorni lekovi, poput aspirina i ibuprofena, deluju putem COX inhibicije. Imena "prostaglandin sintaza (PHS)" i "prostaglandin endoperoksid sintetaza (PES)" su još uvek u upotrebi za COX.
COX konvertuje arahidonsku kiselinu (AA, ω-6 PUFA) do prostaglandina H2 (PGH2), prekursora serije-2 prostanoida. Ovaj enzim sadrži dva aktivna mesta: hem sa peroksidaznim dejstvom, koje je odgovorno za redukciju PGG2 do PGH2, i ciklooksigenazno mesto, gde se arahidonska kiselina konvertuje u hidroperoksi endoperoksid prostaglandin G2 (PGG2). Reakcija obuhvata oduzimanje H atoma sa arahidonske kiseline tirozinskim radikalom koji formira peroksidazno aktivno mesto. Dva O2 molekula zatim reaguju sa arahidonskim anjonom, proizvodeći PGG2.
Trenutno su tri COX izoenzima poznata: COX-1, COX-2, i COX-3. COX-3 is a splajsna varijanta COX-1, koja zadržava intron jedan i ima mutaciju okvira čitanja; tako da se koristi i ime COX-1b ili COX-1 varijanta (COX-1v).[3]
Različita tkiva izražavaju promenljive nivoe COX-1 i COX-2. Mada oba enzima deluju na isti načini, selektivna inhibicija može da proizvede različite nuspojave. COX-1 se smatra konstitutivnim enzimom, koji se nalazi u većini tkiva sisara. COX-2, s druge strane se ne može detektovati u većini normalnih tkiva. On je induktivni enzim, koji postaje izobilan u aktiviranim makrofagama i drugim ćelijama na mestima inflamacije. Nedavno je bilo pokazano da je on povišeno izražen u raznim karcinomima i da ima centralnu ulogu u tumorigenezi.
COX-1 i -2 (poznati i kao PGHS-1 i -2) takođe oksigenuju dve druge esencijalne masne kiseline - DGLA (ω-6) i EPA (ω-3) - da proizvedu prostanoide serije-1 i serije-3, koji su manje inflamatorni od članova serije-2. DGLA i EPA su kompetitivni inhibitori sa AA-om za COX put. Ova inhibicije je glavni mod dejstva kojim dijetarni izvori DGLA i EPA (e.g., boražina, riblje ulje) redukuju inflamaciju.[4]