| Medicina rada | |
|---|---|
| Intervencija | |
| MeSH | D009787 |
Medicina rada (do 1960. godine [1] zvana industrijska medicina[2][3]) je specijalnost medicine koja se bavi održavanjem zdravlja na radnom mjestu, uključujući prevenciju i liječenje bolesti i ozljeda, sa sekundarnim ciljevima održavanja i povećanja produktivnosti i socijalne prilagodbe na radnom mjestu.[4]
Stručnjaci medicine rada deluju u pravcu postizanja i održavanja najviših standarda zaštite na radu na radnom mestu. Iako medicina rada može uključivati širok broj disciplina, ona se fokusira na preventivnu medicinu i upravljanje bolestima, ozljedama i invaliditetom povezanim s radnim mjestom.[5] Ljekari medicine rada moraju imati široko znanje iz kliničke medicine i biti kompetentni u nekim važnim oblastima. Često savjetuju međunarodna tijela, vladine i državne agencije, organizacije i sindikate.[6] Mecidina rada ima veze s fizikalnom medicinom i rehabilitacijom.
Medicina rada ima za cilj sprečavanje bolesti i promociju dobrog zdravlja među radnicima.[7] Ljekari medicine rada moraju:
Neki su opisali medicinu rada kao:
"posao koji kombinuje kliničku medicinu, istraživanje i zastupanje interesa ljudi kojima je potrebna pomoć zdravstvenih radnika da bi postigli određenu mjeru pravde i zdravstvene zaštite zbog bolesti od kojih pate, kao rezultat toga što kompanije teže najvećoj mogućoj dobiti koju mogu ostvariti, bez obzira na utjecaj na radnike ili zajednice u kojima posluju." [8]
Prvi udžbenik medicine rada, De Morbis Artificum Diatriba ( Bolesti radnika), napisao je talijanski liječnik Bernardino Ramazzini 1700. godine.
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije,[9] i Uredbe o planu mreže zdravstvenih ustanova u Srbiji [10], službe medicine rada organizovana su na jedan od sledećih načina: