Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti.
Opekotine
lat.
Combustio
SpecijalnostUrgentna medicina
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10T20T31
ICD-9940, 949

Opekotina ili opeklina (lat. combustio) je vrsta hipertermičke povrede koja može nastati dejstvom električne struje, hemikalija, suve toplote, vrele tečnosti i gasa, zračenja ili trenja.[1],[2] Opekotina može biti različite veličine, u zavisnosti od zahvaćene površine tela, različite težine, u zavisnosti od stepena oštećenja tkiva i sa različitim komplikacijama. Oštećenja mišića, kosti, krvnih sudova i unutrašnjih organa, nastaju kod dubokih opekotina (u odnosu na površinu tela) i praćena su jakim bolom zbog povreda živaca. Zavisno o stepenu oštećenja opekotine mogu biti praćene brojnim potencijalno smrtonosnim komplikacijama, uključujući šok, infekcije, poremećaj metabolizma elektrolita i poremećaj disanja (kod udahnutih vrelih gasova i para). Brojna fizička oštećenja na površini tela, kao komplikacija opekotina, mogu izazvati ozbiljne psihološke i emocionalne probleme kod opečene osobe zbog ožiljaka i deformacija. Generalno je prihvaćen stav da opekotine koje su zahvatile više od 1% površine tela zahtevaju obradu i lečenje od strane lekara.

Epidemiologija

Opekotina je jedna od najčešćih traumatskih povreda u svetu;[3]. Gotovo da nema osobe koja se kao dete, ali i kasnije, nije opekla na vrelu ringlu šporeta, prosula po sebi vrelo mleko ili kafu i zadobila opekotine;

Rezultati: U grupi opekotina koje su zahvatale preko 10% UPT bilo je hospitalizovano 81,5% povređenih, od opekotina funkcionalnih regija 37,7%, opekotina III stepena 54,5%, električnih opekotina 81,6%, hemijskih opekotina 55,9%, inhalacionih povreda 61,9%, opekotina kod osoba sa povećanim rizikom 41,0% i od opekotina sa udruženim povredama 100% povređenih.

Vrste

Termičke opekotine

Termička opekotina izazvana niskom temperaturom

Tremičke opekotine izaziva otvoreni plamen (vatra), para, kontakt sa vrućim predmetima, ili vrela tečnost. Termičke opekotine vrućim tečnostima su najčešći oblik opekotina kod dece i starijih osoba, a nastaju dejstvom sledećih agenasa;

Termičke opekotine imaju najveći udeo u strukturi svih opekotina i imaju svoje karakteristike koje zavise od;

  1. intenziteta zagrevanja tkiva (kod visokih temperatura (> +50 oC), kod niskih temperatura (> od -45 oC )
  2. fizičkih karakteristika termičkih agenasa (čvrsti, tečni, gasoviti),
  3. načina prenosa toplote ( konvekcija, radijacija, isparavanje)
  4. trajanja zagrevanja ,
  5. karakteriostika opečene kože i stanja njene zaštite (debeljina slojeva kože , odeća i sl. ).

Električne opekotine

Električna opekotina

Električne opekotina nastaju direktnim kontaktom sa izvorima električne energije ili grmljavinom. Ove opekotine karakteriše tačke na telu na kojima je elektricitet ušao i izašao iz tela. Ove opekotine karakteriše prisustvo nekoliko malih opečenih područja ali sa velika dubinom. Posebna opasnost kod ovih opekotina je ako elektricitet na svom putu kroz telo prolazi kroz područje srca.

Broj električnih opekotina je u stalnom porastu sa povećanjem broja izvora električne energije, vezanih za razvoj naučnog i tehnološkog napretka u svetu. Svakako ona povećava udobnost života, ali u isto vreme, stavra veliki rizik za nastanak povreda i opekotina.Na električne opekotine otpada do 8% od svih opekotina. Električna opekotina često je uzrok invalidnosti, a u nekim slučajevima i smrti, što ih svrstava na jedno od prvih mesta po opasnosti.

Električna energija se deli na niske (iz izvora sa naponom do 1000 V), i visoke (iz izvora sa naponom većim od 1000 V) napone. Opekotine izazvane visokim naponom češće nastaju na radnom mestu i generalno su opasnije, često su u kombinaciji sa mehaničkih traumama i opekotinama izazvanim paljenjem odeće i okolnih predmeta.[9]

Visoki napon se prostire kroz telo najkraćim putem, što dovodi do težih oštećenja tkiva i organa. Ove povrede su kombinacija oštećenja, sa masivnom nekrozom mišića i unutrašnjih organa. Električna struja prolazi kroz strukture nervnog sistema, što remeti njegove funkcije, i prati ih ponekad gubitak svesti različitog trajanja sa retrogradanom amnezijom, konvulzijama, vrtoglavicom, glavoboljom. U nekim slučajevima, javljaju se znaci povećanog intrakranijalnog pritiska (fotofobija, kočenje vrata, epileptiformni napadi, itd).[9]

Hemijske opekotine

Hemijske opekotina su uzrokovane kontaktom sa kućnim ili industrijskim hemikalijama u tečnom, čvrstom ili gasovitom obliku. Prirodne namirnice kao što je „chyli“ paprika koja sadrži supstancu „capsicum“ koja nadražuje kožu i može izazvati osećaj paljenja ili žarenja identičan opekotinama. Najčeće hemijski aktivne materije koje izazivaju hemijske opekotine su;

Postoji pet faktora koji određuju obim oštećenja uzrokovan hemijskim agesom:[10]

  1. Jačine hemikalije -koja zavisi od svojstva i kvaliteta hemikalije da stupi u hemijske reakcije sa tkivom u većem ili manjem intenzitetu,
  2. Koncentracije hemikalije
  3. Prekrivenosti tela odećom ili obućom,
  4. Trajanja kontakta sa hemikalijom,
  5. Hemijskog broja – tj. broja molekula u supstanci.

Zračenjem izazvane opekotina

Opekotina izazvana zračenjem sunca
Opekotina izazvana radioaktivnim zračenjem

Zračenjem izazvane opekotine nastaju najčešće;sunčevom svetlošću, svatlošću u solarijumu, solux-lampama, X-zracima, ili u toku terapije zračenjem kod lečenja raka.

Najčešći oblici zračenje su;

  1. Vrste zračenja,
  2. Doze zračenja,
  3. Zdravstvenog stanja žrtve.

Trenjem izazvane opekotine

Trenje uzrokovano kontaktom sa bilo kojom čvrstom površinom kao što su putevi, betonske staze, tepisi, podovi u sportskim halama ili domovima, stepeništa itd, može izazvati nastanak opekotina. One nastaju struganjem (abrazijom) koja se pretvara u toplotu koja spaljuje površinu sa kojom je u kontaktu. Opekotine izazvane trenjem najčešće su na koži kod sportista i dece zbog padova na sportskim terenima ili u kontaktu sa sportskim spravama. Motociklisti ili biciklisti takođe često zadobijaju i ovu vrstu povreda, ako ne nose zaštitnu odeću.

Inhalacione povrede

Inhalacione povrede disajnih puteva i pluća nastaju kao rezultat udisanja toksičnih materija u gasovitom stanju kao i vrelog vazduha, aerosola i vodene pare. Oštećenja disajnih puteva i pluća nastaju najčešće zadesno, udisanjem dima, prilikom požara i često su udružene sa opekotinama kože, ali se mogu javiti i nezavisno od opekotina kože, i drugih organa.

Karakteristike inhalacionih povreda zavise od mnogobrojnih činilaca koji uslovljavaju stepen povreda;

Smrt, kod ovih povreda, je posledica hemijskog oštećenja disajnih puteva i pluća i delovanja zapaljenjskih medijatora, koji pogađaju i druge velike organske sisteme. Tu spadaju, pre svega, otok pluća i akutni respiratorni distres sindrom, sepsa i mnogostruke organske disfunkcije. U toku požara, oslobađaju se mnogobrojne otrovne materije, među kojima se posebno ističu; ugljen-monoksid (CO), vodonik-cijanid, vodonik-hlorid, amonijak, aldehidi, azot-dioksid, fozgen, akrolein i druge.[11],[12] ,[13]

Klasifikacija

Klasifikacija opekotina vrši se na osnovu dubine oštećenja, vrste oštećenja i manifestuju se različitim kliničkim oblicima, koji mogu prelaziti iz jednog u drugi oblik.

Prva tri stepena opekotina
Razvrstavanje opekotina prema težini (American Burn Association),[14],[8]
Lake opekotine Srednje teške opekotine Teške opekotine
I stepen II stepena 10−20% UPT kod odraslih II stepena > 20% UPT kod odraslih
II stepena < 10% UPT kod odraslih II stepena 5−10% UPT kod dece i starih II stepena > 10% UPT kod dece i starih
II stepena < 5% UPT kod dece i starih III stepena 2−5% UPT III stepena > 5% UPT

opekotine funkcionalnih regija, električne opekotine, hemijske opekotine, radijacione opekotine, inhalaciona povreda, udružene povrede, opekotina kod osobe sa povećanim rizikom (hronične bolesti)

III stepena < 2% UPT - -

Opekotine prvog stepena

(Combustio erythematosa) - Ogledaju se u pojavi crvenila, koža je lako otečena, bolna i topla. Postoji eritem bez plikova i drugih oštećenja. Ove povrede skoro redovno iščezavaju posle nekoliko sati, a najdalje za 5 do 7 dana i ne ostavljaju nikakve tragove na koži.

Opekotine drugog stepena

(Combustio bullosa) - Imaju izgled opekotine prvog stepena, ali se na nekim mestima razvijaju mehurovi (bule) ispunjeni bistrom i zućkastom tečnošću.Nakon 3 do 4 dana posle povrede bule se smanjuju, a za 10 do 12 dana obično iščezavaju.

Opekotine trećeg stepena

(Combustio necrotica) - Podrazumeva nekrozu (izumiranje) pojedinih ili svih slojeva kože, a nekada i potkožnog i mišićnog tkiva. Nekroza moze biti suva ili vlažna. Pri suvoj nekrozi, koža je čvrsta, suva, crne ili mrko-smeđe boje, sa jasno vidljivom granicom povrede. Kod vlažne nekroze koža je otečena, zućkaste boje, vlažna, nekada pokrivena mehurima. Tkivo kod ovakvih opekotina ima izgled kuvanog ili pečenog mesa i zućkaste je boje.

Opekotine četvrtog stepena

(Carbonisatio) - Označavaju potpuno ugljenisanje tkiva. One se definišu i kao subfascijalne opekotine praćene izraženim oštećenjem; mišića, tetiva, krvnih sudova, živaca, kostiju i zglobova, bez obzira na njihovu lokalizaciju. Specifičnost opekotina IV stepena, je brzi razvoj sekundarnih promena u tkivima usled subfascijalnog edema, progresivne tromboze ali i oštećenja unutrašnjih organa. Ove opekotine zahtevaju hitni hirurški tretman.

Komparativne karakteristike opekotina prema dubini oštećenja [15]
Klasifikacija XX Kongres hirurga Ukrajine (u 2002.) Klasifikacija XXVII Kongresa hirurga u SSSR (u 1960.)
I stepen - Epidermalna opekotina I stepen - Crvenilo kože

II stepen - Formiranje bula

II stepen - Površna opekotina derma III stepen - Delimična nekroza kože
III stepen - Duboka opekotina derma IV Stepen - Potpuna nekroza kože
IV stepen - Subfascijalna opekotina IV stepen - Duboka nekroza kože i potkožnog tkiva

Pravilo devetke

Određivanje površine tela zahvaćenog opekotinom jedna je od vodećih komponenti u proceni težine povrede, a mogućnost izračunavanja opečene površine je vrlo važna za lekare u raznim oblastima. Metode određivanja površine zahvaćene opekotinom standardizovana je u celom svetu i za tu namenu, lekari sveta, prihvatili su metodu; „pravilo devetke“ (A. Wallace, 1951.) Površina tela podeljena je na segmente koji sadrže oko devet posto ukupne površine tela; [16]

PRAVILO DEVETKE
Opečeni deo tela Procenat opečene površine
Glava, vrat i lice 9%
Prednji deo grudnog koša 9%
Zadnji deo grudnog koša 9%
Trbuh spreda 9%
Sedalni deo 9%
Obe natkolenice 18% (2x9%),
Obe potkolenice 18% (2x9%),
Obe ruke 18% (2x9%)
Perianalni predeo 1%
Šaka 1%

Kod male dece, glave i vrata čine više od 21% od ukupne površine tela, pa je potrebno razmotriti da li je neophodno izvršiti ispravku kod određenih područja pogođenih opekotinom primenu „pravila devetke“. Površna opekotine veća od 10% (5% - u dece), ili više od 5% ako se radi o dubokim opekotinama zahteva primenu infuzija, bolničku negu i terapiju.[16]

Ukoliko je opečena površina veća utoliko je oštećenje tkiva i organa veće i smrtnost češća. Iskustvo je pokazalo da kod opečenog sa preko 50% opekotinom zahvaćene površine tela nastupa smrt u 100% slučajeva. Prema tome, ozdravljenje je moguće samo kod opekotina čija ukupna površina zahvata nešto manje od 40% površine tela.

Udružene opekotine

Udržene opekotine - nastaju istovremenim dejstvom nekoliko činilaca različitog uzroka - koji mogu zahvatiti jednu dve ili više anatomskih regija tela. Na primer;

Kombinovane opekotine

Kombinovane opekotine – nastaju kombinacijom opekotina i nekoliko različitih uzročnika (najmanje još jednog) koji izazivaju druge vrste oštećenja - na primer;

Mehanizam nastanka

Pod uticajem toplote dolazi do:

  1. Koagulacije (zgrušavanja) proteina, i to ne samo kože, nego i tkiva,
  2. Tromboze krvnih sudova (kao posledice zgrušavanja krvi), što je praćeno nedovoljnim prilivom krvi, pojavom hipoksije,
  3. Nekroze (izumiranja ćelija) koja prodire u dubinu tkiva, zahvatajući sve veći prostor.

Proteini iz epiderma mogu se zgrušati i na temperaturi od 50-60 oC Opekotine mogu nastati za vreme fizikalne terapije pri dugotrajnoj (nekontrolisanoj) upotrebi medicinskih aparata (solux, UV lampa, parafinske i blatne kupke itd. Ili u kućnim uslovima kod upotrebe električnih jastučića, termofora (napunjenih toplom vodom), ali i nekontrolisanom upotrebom lekovitih masti sa ekstraktom ljute paprike, (kod osoba sa nežnom kožom ili u toku aplikacije na sluzokožu).

Klinička slika

Eritem kože
Bula
Erozija kože

Klinička slika opekotina manifestuje se različitim kliničkim oblicima koji zavise od;

Eritem - karakteriše pojava crvenila i otok opečene površine, kao posledica proširenja kapilara. Javlja se kod 1. stepena opekotina.

Vezikula - je šupljina ispunjena seroznim ili krvavim sadržajem. Nastaje odvajanjem gornjeg sloja epiderma ispod koga se stvara šupljina čiju prazninu ispunjava limfa ili krv. Spada u 2-3. stepen. Kod opekotina 3. stepena vezikule se mogu spajati u veće promene.

Bula – je veća šupljina u vidu većeg balona promera 1,5 do 2 cm ili više. Javlja se uglavnom kod opekotina 3. stepena.

Erozija - Površina bez epidermis, obično krvarenje ili lako oštećena. Ona se može pojaviti u svim vrstama opekotina. Formirana sa smrću i skidanje lišća od kože ili nakon uklanjanja mjehurića.

Ulkus - liči na eroziju, ali više prodire u dubinu. Grizlica nastavlja prodor kroz celu dubinu tkiva, uključujući i kost. An on-site džepovima nekroze. Količina ovisi o veličini prethodnog nekroze.

Koagulaciona nekroza ( «suva nekroza»). izaziva smrt ćelija u zahvaćenom tkivu a od mrtvog tkiva i njegovog isušivanja formira se crna ili tamno-smeđa korica.

Kolikvaciona nekroza ( «mokra nekroza»). karakteriše je puno mrtvog tkiva i prisutnost veće količina tečnosti u tkivima i umnožavanje bakterija. Zahvaćena površina postaje zelenkasto-žute boje, specifičnog neugodniog mirisa. Sa otvaranjem ognjište iz njega izlazi velika količina zelenkaste tečnosti.

Lečenje

Lečenje opekotina je dugotrajno i složeno, a ishod lečenja često neizvestan i sa brojnim funkcionalnim, estetskim i psihičkim posledicama. Poseban problem predstavljaju teške opekotine koje imaju veliki medicinski, socijalni i ekonomski značaj.

Američko udruženje za opekotine i Američki koledž hirurga 1999. godine postavilo je kriterijume za razvrstavanje, početno lečenje i bolničko lečenje opekotina, koji su danas opšte prihvaćeni:[14]

Faze lečenja opekotina

Proces lečenje teških opekotina prolazi kroz nekoliko faza:

Hiperbarična oksigenacija (hbo)

Opekotine je multifaktorijalna povreda koju prati otok, hipoksija i sklonost teškim infekcijama. Primena kiseonika pod povišenim pritiskom može značajno popraviti ove poremećaje. Brojne studije pokazuju da primenom HBOT;

U studiji koju su 1997. objavili Niezgoda Jeffrey A.M.D.; et.all :„Rezultati primene hiperbarične oksigeno terapije kod opekotina na humanom modelu dobrovoljaca“, prikazani su rezultati lečenja 12 bolesnika, kod kojih su veštački izazvane opekotine ultraljubičasto zračenjem. Osobe su lečene dva puta dnevno, primenom 100% kiseonika (odnosno 8,75% kiseonika) kod kontrolne grupe na pritisku do 2,4 bara u barokomorama. Nakon drugog dana kod osoba lečenih HBO, u odnosu na kontrolnu grupu rezultati su bili znatno bolji i ogledali su se u sledećem: za 42% je smanjena hiperemija (crvenilo) rane, za 35% se smanjila veličina povrede, a za 22% eksudacija. Ovi rezultati pripisani su dejstvu HBOT i podržavaju ranije zaključke o značaju primene hiperbarične oksigeno terapije u lečenju rana na koži, iznetih 1997. od strane American Society of Plastic Surgeons.[20]

Komplikacije

Vidi još

Opekotina na Wikimedijinoj ostavi

Izvori

  1. Opekotine na MedlinePlus Preuzeto:19. maj 2009.,(en)
  2. 2,0 2,1 2,2 Opekotine, na WebMD Preuzeto:19. maj 2009.,(en)
  3. 3,0 3,1 3,2 „Epidemiologija opekotina”. Katedra za opekotine i plastičnu hirurgiju FPO Doneckogo gosudarstvennogo medicinskogo universiteta im. M. Gorьkogo.  Preuzeto:19 maj 2009.(ru)
  4. Direction de l’hospitalisation et de l’organisation des soins, Francuska [1] Arhivirano 2008-04-22 na Wayback Machine-u, Preuzeto 20 maj 2009 (fr)
  5. Burns and fires from non-electric domestic appliances in low and middle income countries Part I.[2], Preuzeto: 20.maj2009. (en)
  6. Herndon DN, Langner F, Thompson P, Linares HA, Stein M, Traber DL. Pulmonary injury in burned patients. Surg Clin North Am, 1987; 67(1): 31−46.
  7. Ryan CM, Schoenfeld DA, Thorpe WP, Sheridan RL, Cassem EH, Tompkins RG. Objective estimates of the probability of death from burn injuries. N Engl J Med 1998; 338(6): 362−6
  8. 8,0 8,1 D.Vulović, N.Stepić., Značaj pravilnog inicijalnog lečenja srednje teških i teških opekotina; Vojnosanit. Pregl 2008; 65(4): 281–285.
  9. 9,0 9,1 Električne opekotine, [3] Preuzeto: 21. maj 2009. (ru)
  10. Hemijske opekotine, [4], Preuzeto 21.maj 2009. (ru)
  11. Davies JW. Toxic chemicals versus lung tissue − an aspect of inhalation injury revisited. The Everett Idris Evans memorial lecture − 1986. J Burn Care Rehabil 1986; 7(3): 213−22.
  12. Wooley WB. The Stardus Disco fire: Dublin 1981: studies of combustion products during simulation experiments. Fire Safe J 1984; 5: 267.
  13. Vulović T, Đorđević G, Patofiziologija inhalacionih povreda pluća; Vojnosanit Pregl 2006; 64(2): 145–150.
  14. 14,0 14,1 Appendix B to hospital resources document. Guidelines for service standards and severity classifications in the treatment of burn injury. American Burn Association. Bull Am Coll Surg 1984; 69(10): 24−8.
  15. Komparativna karakteristika opekotina [5] Preuzeto: 21 maj 2009. (ru)
  16. 16,0 16,1 Metoda određivanja stepena oštećenja kod opekotina Preuzeto 19.maj 2009. (ru)
  17. Herndon DN, Spies M. Modern burn care. Semin Pediatr Surg 2001; 10(1): 28−31
  18. Opekotina i infekcija rane; na EMedicine [6] Preuzeto. 20. maj 2009. (en)
  19. Hyperbaric oxygen therapy for thermal burns, [7][mrtav link] Preuzeto: 22.maja 2009. (en)
  20. Niezgoda, Jeffrey A. M.D.;et all, The Effect of Hyperbaric Oxygen Therapy on a Burn Wound Model in Human Volunteers. Plastic & Reconstructive Surgery. 99(6):1620-1625, May 1997.