Perikarditis | |
---|---|
Perikarditis; EKG(promene na ST talasu) | |
Specijalnost | Kardiologija |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
ICD-10 | I01.0, I09.2, I30-I32 |
ICD-9 | 420.90 |
DiseasesDB | 9820 |
MedlinePlus | 000182 |
eMedicine | med/1781 emerg/412 |
MeSH | D010493 |
Perikarditis, (lat. pericarditis ), je vrlo retka bolest srčane maramice (perikarda), koja se retko javlja primarno, već je najčešće u sklopu nekog drugog oboljenja ili kao komplikacija osnovne bolesti.
Učestalos perikarditisa, prema obdukcijskim nalazima, je relativno velika. Razni autori navode da je perikarditis prisutan u 4 do 12 % obdukovanih. Incidenca, najzastupljenijih oblika perikarditisa, u zemljama zapada iznosi; kod virusnih infekcija 30%, bakterijskih infekcija 5-10% (5 na 100.000 stanovnika), tuberkuloze < 4% (u Africi i Južnoj Americe ovaj procenat je mnogo veći), 20 do 30% kod autoimunih poremećaja i 4,7 do 7% kod malignih bolesti. Posle infarkta srca, perikarditis se javlja u oko 20% bolesnika. Interesantan je podatak da se u toku života bolesnika perikarditis registruje mnogo ređe, što je najčešće posledica nedovoljno izražene kliničke slike, ili zbog prikrivenosti njegovih znakova kliničkim znacima osnovne bolesti.[1],</ref>[2]
Epidemiološki gledano veliki spektar bolesti može imati za posledicu pojavu perikarditisa; bolesti pluća i srca, neoplazme, ciste, kao i urođene anomalije. Usled nepouzdanosti neinvazivnih, standardnih dijagnostičkih procedura, u mnogim slučajevima ostaj etiološki nerazjašnjen veliki broj slučajeva, i tada se perikarditis najčešće svrstava u idiopatski. Veliki napredak u novijoj klasifikaciji srčanih bolesti je taj što ona pravi jasnu razliku između dva najčešća oblika idiopatskog perikarditisa: virusnih infekcija i autoreactivnog perikarditisa. Ova klasifikacija ima veliki terapijski značaj zbog mogućih posledica. U autoreaktivnoj formi, sistemski i intraperikardialni tretman kortikosteroidima ima povoljan efekat, dok njegova primena u virusnoj formi je kontraindikovana.[3]
Najčešći predisponirajući faktori za pojavu perikarditisa su;
Izuzev kod virusnog perikarditisa, od koga dominirantno bluju osobe muškog pola u dobi od 20 do 50 godina), sa muško ženskim odnosom (3:1), kod ostalih oblika perikarditisa, odnos između muškaraca i žena je (1:1).[2][4]
Oblik | Uzrok i uzročnici |
Infektivni |
|
Autoimuni (sistemski) |
|
Traumatski |
|
Tumorski |
|
Postinfarktni |
|
Medikamentozni |
|
Metabolički |
|
Drugi uzroci |
|
Idiopatski |
|
Srčana maramica (perikard) je fibroelastična dvoslojna kesa, sačinjena od visceralnog i parijetalnog sloja, razdvojenih perikardijalnim prostorom, i nalazi se u središnjem delu grudnog koša oko srčanih šupljina. U zdravih osoba, perikardijalna šupljina sadrži 15 do 50 ml (bledoružičastog) ultrafiltrata krvne plazme koji sprečava pojavu trenja u toku pokreta srca. Uloga perikarda je da štiti srce od infekcija i spoljašnjih i unutašnjih uticaja, drži srce u stabilnom položaju i sprečava prekomerno širenje srčanih komora, što sve zajedno obezbeđuje njegovo efikasno funkcionisanje.
Perikarditis je medicinski izraz za upalu srčane maramice, koja se najčešće javlja u akutnom obliku - obično iznenada i može trajati i do nekoliko meseci.[6] U toku perikarditisa srčana maramica postaje natečene, crvena, sa mogućom pojavom izliva, krvi ili tečnosti u prostoru između slojeva maramice (hemoperikard), ponekad i sa prisustvom vazduha (pneumoperikardijum), što može imati za posledicu tamponadu srca.
Perikard je relativno krut i nerastegljiv. Karakteristike prilagođavanja perikarda mogu se pratiti upoređivanjem odnosa intraperikardijalnog pritiska i intraperikardijalnog volumena.
Metoda | Nalaz |
Rendgen srca i pluća |
|
Elektrokardiogram[11] |
|
Ehokardiografija[15] |
|
MR-tomografija CT- tomografija[16] |
|
Kateterizacija srca |
|
Laboratorijske analize |
|
Terapija akutnog perikardita uglavnom je usmerena na etiološko lečenje, ako je poznat uzročnik ili osnovna bolest i na suzbijanje simptoma;
Suvi perikarditis (lat. pericarditis sicca) uglavnom ne zahteva posebno lečenje, izuzev primene analgetika, antitusika i antipiretika. U toku lečenja ovog oblika potrebno je stalno pratiti bolesnika, jer se suvi perikarditis može pretvoriti u eksudativni, tuberkulozni ili reumatiski.
Eksudativni perikarditis (lat. pericarditis exucativa), je znatno složeniji za lečenje i sastoji se u sledećem;
Nezavisno od etiologije akutni perikarditis se može javiti u obliku suvog ili vlažnog, eksudativnog ili fibroznog perikarditisa.
Šablon:Portalbar