Epidermni faktor rasta (EGF) jest protein koji je kod ljudi kodiran genom sa hromosoma 4. Stimulira ćelijski rast i diferencijaciju vezivanjem za svoj receptor, EGFR[5] i ima 53 aminokiselinska ostatka i tri unutarmolekulske disulfidne veze.[6]
EGF je prvobitno opisan kao izlučeni peptid koji se nalazi u submaksilskim žlijezdama miševa i u ljudskom urinu. EGF je od tada pronađen u mnogim ljudskim tkivima, uključujući submandibulsku žlijezdu (submaksillska žlijezda),[7] i paratidnim žlijezdama.[7] U početku, ljudski EGF bio poznat kao urogastron.[8]
Dužina polipeptidnog lanca je 1.207 aminokiselina, а molekulska težina 133.994 Da.[9]
10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
MLLTLIILLP | VVSKFSFVSL | SAPQHWSCPE | GTLAGNGNST | CVGPAPFLIF | ||||
SHGNSIFRID | TEGTNYEQLV | VDAGVSVIMD | FHYNEKRIYW | VDLERQLLQR | ||||
VFLNGSRQER | VCNIEKNVSG | MAINWINEEV | IWSNQQEGII | TVTDMKGNNS | ||||
HILLSALKYP | ANVAVDPVER | FIFWSSEVAG | SLYRADLDGV | GVKALLETSE | ||||
KITAVSLDVL | DKRLFWIQYN | REGSNSLICS | CDYDGGSVHI | SKHPTQHNLF | ||||
AMSLFGDRIF | YSTWKMKTIW | IANKHTGKDM | VRINLHSSFV | PLGELKVVHP | ||||
LAQPKAEDDT | WEPEQKLCKL | RKGNCSSTVC | GQDLQSHLCM | CAEGYALSRD | ||||
RKYCEDVNEC | AFWNHGCTLG | CKNTPGSYYC | TCPVGFVLLP | DGKRCHQLVS | ||||
CPRNVSECSH | DCVLTSEGPL | CFCPEGSVLE | RDGKTCSGCS | SPDNGGCSQL | ||||
CVPLSPVSWE | CDCFPGYDLQ | LDEKSCAASG | PQPFLLFANS | QDIRHMHFDG | ||||
TDYGTLLSQQ | MGMVYALDHD | PVENKIYFAH | TALKWIERAN | MDGSQRERLI | ||||
EEGVDVPEGL | AVDWIGRRFY | WTDRGKSLIG | RSDLNGKRSK | IITKENISQP | ||||
RGIAVHPMAK | RLFWTDTGIN | PRIESSSLQG | LGRLVIASSD | LIWPSGITID | ||||
FLTDKLYWCD | AKQSVIEMAN | LDGSKRRRLT | QNDVGHPFAV | AVFEDYVWFS | ||||
DWAMPSVMRV | NKRTGKDRVR | LQGSMLKPSS | LVVVHPLAKP | GADPCLYQNG | ||||
GCEHICKKRL | GTAWCSCREG | FMKASDGKTC | LALDGHQLLA | GGEVDLKNQV | ||||
TPLDILSKTR | VSEDNITESQ | HMLVAEIMVS | DQDDCAPVGC | SMYARCISEG | ||||
EDATCQCLKG | FAGDGKLCSD | IDECEMGVPV | CPPASSKCIN | TEGGYVCRCS | ||||
EGYQGDGIHC | LDIDECQLGE | HSCGENASCT | NTEGGYTCMC | AGRLSEPGLI | ||||
CPDSTPPPHL | REDDHHYSVR | NSDSECPLSH | DGYCLHDGVC | MYIEALDKYA | ||||
CNCVVGYIGE | RCQYRDLKWW | ELRHAGHGQQ | QKVIVVAVCV | VVLVMLLLLS | ||||
LWGAHYYRTQ | KLLSKNPKNP | YEESSRDVRS | RRPADTEDGM | SSCPQPWFVV | ||||
IKEHQDLKNG | GQPVAGEDGQ | AADGSMQPTS | WRQEPQLCGM | GTEQGCWIPV | ||||
SSDKGSCPQV | MERSFHMPSY | GTQTLEGGVE | KPHSLLSANP | LWQQRALDPP | ||||
HQMELTQ |
Kod ljudi, EGF ima 53 aminokiseline (sekvenca NSDSECPLSHDGYCLHDGVCMYIEALDKYACNCVVGYIGERCQYRDLKWWELR),[6] i molekulsku masu od oko 6 kDa.[5] Sadrži tri disulfidna mosta (Cys6-Cys20, Cys14-Cys31, Cys33-Cys42).[6]
EGF, putem vezivanja za njegovih srodnih receptora, rezultira ćelijskom proliferacijom, diferencijacijom i preživljavanjem.[10]
EGF pljuvačke, za koji se čini da se regulira neorganski jod u ishrani, također ima važnu fiziološku ulogu u održavanju integriteta oro-ezofagnog i želudačnog tkiva. Biološki efekti EGF-a pljuvačke uključuju zacjeljivanje usnih i gastrojednjačkih ulkusa, inhibiciju lučenja želučane kiseline, stimulaciju sinteze DNK, kao i zaštitu sluznica od unutarlumenskih štetnih faktora kao što su želučana kiselina, žučne kiseline, pepsin i tripsin te fizičkih, kemijskih i bakterijskih agenasa.[7]
Faktor epidermnog rasta može se naći u urinu, pljuvački, mlijeku, suzama i krvnoj plazmi.[11] Može se naći poddonjevuličnoj žlijezdi,[7][12] i parotidnoj žlijezdi.[7][12] Utvrđeno je da je proizvodnja EGF-a stimulirana testosteronomom.
Polipeptidni faktori rasta uključuju:[13]
Broj sekretora | Faktor rasta | Izvor | Glavna funkcija |
---|---|---|---|
1 | Epidermnifaktor tasta (EGF) | Pjuvačne žlijezde | Stimulira rast epidermnih i epitelnih ćelija |
2 | Trombocitni faktor rasta | Trombociti | Stimulira rast mezenhimskih ćelija, pospešuje zarastanje rana |
3 | Transformirajući faktor rasta alfa | Epitelne ćelije | Sličan EGF-u |
4 | Transformirajući faktor rasta beta | Trombociti, bubrezi, placenta | Inhibitorni efekt na kulture tumorskih ćelija |
5 | Eritropoetin | Bubrezi | Stimulira razvoj eritropoetskih ćelija |
6 | Nervni faktor rasta (NGF) | Pljuvačne žlijezde | Stimulira rast senzornih nerava |
7 | Insulinoliki faktor rasta growth | Serum | Stimulira ugradnju sulfata u hrskavicu, na određene ćelije djeluje slično insulinu |
8 | Faktor tumorske nekroze | Monociti | Nekroza tumorskih ćelija |
9 | Interleukin-1 | Monociti, Leukociti | Stimulira sintezu interleukina IL-2 |
10 | Interleukin-2 | Limfociti | Stimulira rast i sazrijevanje T-ćelija |
EGF djeluje tako što se vezuje sa visokim afinitetom za receptor epidermnog faktora rasta (EGFR) na površini ćelije. Ovo stimulira dimerizaciju izazvanu ligandom,[14] pokrećući unutrašnje aktivnosti receptora protein-tirozin kinaze (vidi drugi dijagram). Aktivnost tirozin-kinaza, zauzvrat, pokreće transdukciju signala, kaskadu koja rezultira raznim biohemijskim promjenama unutar ćelije – porastom unutarćelijskih nivoa kalcija, glikolize, sinteze proteina i povećanjem ekspresije određenih gena, uključujući gen za EGFR – što na kraju dovodi do sinteze DNK i proliferacije ćelija.[15]
EGF je osnivač EGF-porodice proteina. Članovi ove porodice proteina imaju vrlo slične strukturne i funkcionalne karakteristike. Osim samog EGF-a, tu su i drugi članovi porodice:[16]
Svi članovi porodice sadrže po jedno ili više ponavljanja konzervirane aminokiselinske sekvence: CX7CX4-5CX10-13CXCX8GXRC
Ova sekvenca sadrži šest cisteinskih ostataka koji formiraju tri intramolekulske disulfidne veze. Formiranje disulfidne veze stvara tri strukturne petlje koje su neophodne za vezivanje visokog afiniteta između članova porodice EGF i njihovih površinskih receptora.[5]
Pokazalo se da epidermni faktor rasta ima interakcije sa svojim receptorom.[17][18]
Rekombinantni ljudski epidermni faktor rasta, koji se prodaje pod robnom markom Heberprot-P, koristi se za liječenje čireva na dijabetičkom stopalu. Može se dati injekcijom u mjesto rane,[19] ili se može koristiti lokalno.[20] Probni dokazi pokazuju poboljšano zacjeljivanje rana.[21] Sigurnost je slabo proučena.[21]
EGF se koristi za modifikaciju sintetskih skela za proizvodnju bioinženjerstvenih transplantata emulzijskomom elektroporaciom ili metodima modifikacije površine.[22][23]
EGF ima pojačanu ulogu u osteogenoj diferencijaciji matičnim ćelijama zubne pulpe (DPSC) jer je sposoban povećati mineralizaciju vanćelijskog matriksa. Niska koncentracija EGF-a (10 ng/ml) dovoljna je da izazove morfološke i druge fenotipske promjene. Ovi podaci sugeriraju da bi DPSC u kombinaciji sa EGF-om mogli biti efikasna terapija zasnovana na matičnim ćelijama za koštano tkivo i inženjerskoj primjeni u parodentologiji i oralnoj implantologiji.[24]
EGF je bio drugi faktor rasta koji je identificiran.[25] Initially, human EGF was known as urogastrone.[8] Stanly Cohen je otkrio EGF dok je radio sa Ritom Levi-Montalcini na Washington University in St. Louis, tokom eksperimenata istraživanja nervnog faktora rastafaktora rasta (NGF). Za ova otkrića Levi-Montalcini i Cohen su 1986. dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
|title=
nedostaje ili je prazan (pomoć)
![]() |
Commons ima datoteke na temu: EGF |
Šablon:Gastrointestinalni hormoni