Protein kodiran ovim genom član je porodice receptori faktora rasta fibroblasta, gdje je aminokiselinska sekvenca visoko konzervirana između članova i tokom evolucije.[7] Članovi porodice FGFR međusobno se razlikuju po afinitetima prema ligandima i tkivnoj raspodjeli. Reprezentativni protein pune dužine sastoji se od vanćelijske regije, sastavljene od tri imunoglobulinska domena, jednog hidrofobnog segmenta koji pokriva membranu i domena citoplazmatsketirozin-kinaze. Vanćelijski dio proteina stupa u interakciju s faktorima rasta fibroblasta, pokrećući kaskadu nizvodnih signala, što na kraju utiče na mitogenezu i diferencijaciju. Ovaj član porodice je receptor visokog afiniteta za kiseli, bazni i/ili keratinocitnifaktor rasta, ovisno o izoformama.
FGFR2 ima važnu ulogu u razvoju embriona i obnavljanju tkiva, posebno kostiju i krvnih žila. Kao i ostali članovi porodice receptora faktora rasta fibroblasta, i ovi receptori signaliziraju vezanjem na njihovu ligandsku i dimernu izolaciju (uparivanje receptora), što uzrokuje da domeni tirozin-kinaze iniciraju kaskadu unutarćelijskih signala. Na molekulnom nivou, ovi signali posreduju diobu ćelija, rast i diferencijaciju.
FGFR2 ima dvije prirodne izoforme, FGFR2IIIb i FGFR2IIIc, nastale preradom trećeg domena sličnog imunoglobulinu. FGFR2IIIb se uglavnom nalazi u tkivima izvedenim iz ektoderma i endotelnim organima, tj. koži i unutrašnjim organima.[9] FGFR2IIIc se nalazi u mezenhimu, koji uključuje kraniofacijalnu kost, pa su iz tog razloga mutacije ovog gena i izoforme povezane s kraniosinostozom.
Apertov sindrom, najpoznatiji tip akrocefalosindaktilija, koju karakteriziraju abnormalnosti lobanje i lica, kao što je rascjep nepca, te šaka i stopala.
Antley-Bixlerov sindrom, karakteriziran trapezoidnom, kraniofacijalnom i skeletnom sinostozom, plus kamptodaktilija), naslijeđena kao recesivno svojstvo.
Pfeifferov sindrom, drugi tip akrocefalosindaktilije, uključuje široke palčeve i velike prste, naslijeđene na autosomno dominantni način.
Crouzonov sindrom, kraniofacijalni poremećaj bez problema s rukama ili nogama.[14] i potencijalni rascjep nepca, naslijeđen kao dominantna osobina.
Rak dojke, mutacija ili jednonukleotidni polimorfizam (SNP) u intronu 2 FGFR2 gena povezan je s većim rizikom od raka dojke; međutim, rizik se samo blago povećava sa oko 10% doživotnog rizika od raka dojke kod prosječne žene u industrijski razvijenom svijetu, na 12-14% rizika kod nositeljki SNP-a.[15]
AZD4547 je inhibitor tirozin-kinaze koji cilja FGFR1-3. Pokazao je rane dokaze o efikasnosti kod pacijenata sa rakom želuca sa visokim nivoom pojačanja FGFR2 (Cancer Discovery 2016). FPA144 je monoklonsko antitijelo koje se veže za FGFR2b (oblik FGFR2) i sprječava vezivanje određenih FGF-a. U 2014. godini započelo je kliničko ispitivanje liječenja tumora želuca koji prekomjerno izražavaju FGFR2b.[17]
Drugi pristup ciljanja FGFR2 je upotreba alosternih inhibitora. Alofanib je novi prvi u klasi alosternih inhibitora FGFR2 male molekule. Veže se na vanćelijsko područje FGFR2 i ima inhibitorni učinak na fosforilaciju induciranu FGF2. Glavne prednosti alosternih inhibitora su visoka selektivnost i niska toksičnost (Tsimafeyeu et al., ESMO Asia 2016]. Protokol kliničke studije faze Ib odabran je za ECCO-AACR-EORTC-ESMO radionicu o metodama u kliničkom istraživanju raka, poznatiju kao 'Flimsova radionica', a klinička studija sigurnosti i preliminarne učinkovitosti alofaniba bit će pokrenuta početkom 2017.
Mutacije FGFR2 povezane su sa kraniosinostoznim sindromima, koji su malformacije lobanje uzrokovane preranom fuzijom lobanjskih šavova i drugim obilježjima bolesti prema samoj mutaciji. Analiza hromosomskih anomalija kod pacijenata dovela je do identifikacije i potvrde FGFR2 kao uzroka rascjepa usne i/ili nepca.[18] Na molekuskom nivou, mutacije koje utiču na FGFR2IIIc povezane su sa značajnim promjenama u osteoblastmojproliferaciji i diferencijaciji.[19] Smatra se da je promjena signalizacije FGFR2 u osnovi sindroma kraniosinostoze. Do danas postoje dva mehanizma promijenjene signalizacije FGFR2. Prvi je povezan s konstitutivnom aktivacijom FGFR-a, gdje receptor FGFR2 uvijek signalizira, bez obzira na količinu FGF-liganda.[20] Ovaj mehanizam se nalazi kod pacijenata sa Crouzonovim i Pfeifferovim sindromom. Drugi, koji je povezan s Apertovim sindromom, je gubitak specifičnosti izoforme FGFR2, što rezultira vezanjem receptora za FGF-ove za koje se normalno ne veže.[21]
^Orr-Urtreger A, Bedford MT, Burakova T, Arman E, Zimmer Y, Yayon A, Givol D, Lonai P (Aug 1993). "Developmental localization of the splicing alternatives of fibroblast growth factor receptor-2 (FGFR2)". Developmental Biology. 158 (2): 475–86. doi:10.1006/dbio.1993.1205. PMID8393815.
^Sagong B, Jung da J, Baek JI, Kim MA, Lee J, Lee SH, Kim UK, Lee KY (2014). "Identification of causative mutation in a Korean family with Crouzon syndrome using whole exome sequencing". Annals of Clinical and Laboratory Science. 44 (4): 476–83. PMID25361936.
^Hajihosseini MK, Duarte R, Pegrum J, Donjacour A, Lana-Elola E, Rice DP, Sharpe J, Dickson C (Feb 2009). "Evidence that Fgf10 contributes to the skeletal and visceral defects of an Apert syndrome mouse model". Developmental Dynamics. 238 (2): 376–85. doi:10.1002/dvdy.21648. PMID18773495. S2CID39997577.
Park WJ, Meyers GA, Li X, Theda C, Day D, Orlow SJ, Jones MC, Jabs EW (Jul 1995). "Novel FGFR2 mutations in Crouzon and Jackson–Weiss syndromes show allelic heterogeneity and phenotypic variability". Human Molecular Genetics. 4 (7): 1229–33. doi:10.1093/hmg/4.7.1229. PMID8528214.
Marie PJ, Debiais F, Haÿ E (2003). "Regulation of human cranial osteoblast phenotype by FGF-2, FGFR-2 and BMP-2 signaling". Histology and Histopathology. 17 (3): 877–85. doi:10.14670/HH-17.877. PMID12168799.
Ibrahimi OA, Chiu ES, McCarthy JG, Mohammadi M (Jan 2005). "Understanding the molecular basis of Apert syndrome". Plastic and Reconstructive Surgery. 115 (1): 264–70. doi:10.1097/01.PRS.0000146703.08958.95 (neaktivno 31. 5. 2021). PMID15622262.CS1 održavanje: DOI nije aktivan od 2021 (link)