Islamofobija predstavlja strah, mržnju ili predrasudu prema islamu kao religiji ili prema muslimanima uopće,[1][2][3] posebno kada se termin posmatra na geopolitičkom nivou ili kao izvor potencijalnog terorizma.[4][5] Iako predrasude o islamu postoje od njegove pojave početkom 7. vijeka, Islamofobija kao termin se počeo upotrebljvati početkom 20. vijeka dok se kao neologizam pojavio 70-tih godina prošlog vijeka a u sljedeće dvije decenije postigao stepen političke upotrebe u izvještaju Runnymede Trusta o britanskim muslimanima i islamofobiji (CBMI) pod nazivom Islamofobija: Izazov za sve nas (1997). Uvođenje tog termina u izvještaju opravdano je procjenom da je antimuslimanska predrasuda u posljednjih nekoliko godina postala toliko značajna i tako brzo se proširila da je potrebno uvesti novi termin za pojavu.[6]
Razlozi za pojavu islamofobije su različiti i o tome se još vodi rasprava dok se smatra da je šira upotreba termina nastupila nakon terorističkih napada 11. septembra 2011. u Evropi i SADu kao i zbog povećanog prisustva muslimanske populacije u SAD-u i državama Evropske unije.
Iako se pod terminom islamofobije podrazumjevaju svi termini koji se odnose na negativna osjećanja usmjerena prema muslimanima i islamu, u praksi postoji niz drugih termina i sinonima za ovu pojavu kao što su: antimuslimanstvo, netolerancija prema muslimanima, antimuslimanska predrasuda, antimuslimansko neznanje, mržnja prema muslimanima, antiislamizam, muslimofobija, demonizacija islama ili demonizacija muslimana. U različitim društvima ili državama postoje i različiti termini tako se u njemačkom jezik koriste termini Islamophobie (strah) i Islamfeindlichkeit (neprijateljstvo). Skandinavski termin Muslimhat u prijevodu na bosanski bukvalno označava mržnju prema muslimanima.[7]
Termin islamofobija je neologizam[8] a sastoji se osnove islam i sufiksa fobija koji vodi porijeklo iz grčkog jezika i označava strah odnosno odbojnost prema nečemu, u ovom slučaju prema islamu ili muslimanima.[9]
Prema Oksfordskom rječniku engleskog jezika, termin islamofobija označava intenzivnu nenaklonjenost ili strah od islama, posebno u političkom smislu kao neprijateljstvo ili predrasude prema muslimanima a kao termin u engleskom jeziku postoji od 1923. godine.[10] Centar za istraživanje i dokumentaciju o islamofobiji Kalifornijskog univerziteta u Berkeleyu predložio je radnu definiciju islamofobije: Islamofobija je izmišljeni strah ili predrasuda koji stvara postojeća eurocentrična i orijentalna globalna struktura moći a koja je usmjerena ka percepciranoj ili stvarnoj muslimanskoj prijetnji posredstvom održavanja i proširenja postojećih dispariteta u ekonomskim, političkim, društvenim i kulturnim odnosima, uz racionalizaciju potrebe za primjenom nasilja kao alata za postizanje „civilizacijske rehabilitacije“ ciljnih zajednica, u ovom slučaju muslimanskih zajednica.
Islamofobija ponovo uvodi i potvrđuje globalnu rasnu strukturu stanovništva posredstvom koje se održava ili pospješuje princip nejednake raspodjele resursa među svjetskim stanovništvom.[11]
Prema Elizabeth Poole čiji je stav naveden u Enciklopediji rasa i etničkim studijama, mediji su kritikovani zbog počinjene islamofobije. Autor navodi studiju slučaja gdje je analiziran uzorak članaka u britanskoj štampi za posmatrani period između 1994. i 2004. godine pri čemu se zaključuje da su muslimanska gledišta u društvu nedovoljno zastupljena a da se pitanja vezana za muslimane obično prikazuju u negativnom svjetlu. Takvi prikazi, prema autoru, uključuju prikaz islama i muslimana kao prijetnje zapadnoj sigurnosti i vrijednostima. Benn i Jawad pišu da je neprijateljstvo prema islamu i muslimanima usko povezano sa medijskim prikazima islama kao barbarskim, iracionalnim, primitivnim i seksističkim. Egorova i Tudor navode evropske istraživače u predlaganju da izrazi koji se koriste u medijima kao što su islamski terorizam, islamske bombe i nasilni islam rezultiraju negativnom percepcijom islama. Knjiga John E. Richardsona iz 2004. godine: (Pogrešno)Predstavljanje islama: rasizam i retorika britanskih novina kritikovala je britanske medije za propagiranje negativnih stereotipa o muslimanima i poticanje antimuslimanskih predrasuda. U drugoj studiji koju je sproveo John E. Richardson, ističe se da 85% glavnih novinskih članaka tretira muslimane kao homogenu masu koja je predstavljena kao prijetnja britanskom društvu.
Mehdi Hasan, britanski novinar, je 2009. godine u New Statesmanu kritikovao zapadne medije zbog preuveličavanja nekih terorističkih incidenata koje su počinili muslimani dok se podcjenjuje mnogo veći broj terorističkih napada koje su izveli nemuslimani.[12] Studija sprovedena 2012. godine pokazuje da muslimani iz različitih evropskih država kao što su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo, doživljavaju najviši stepen islamofobije u medijima. Medijske ličnosti su optuživane za islamofobiju. U osmrtnici objavljenoj u The Guardianu povodom smrti italijanske novinarke Oriane Fallaci Oriana se opisuje kao poznata po iskazivanoj islamofobiji.[13] Institut za socijalnu politiku i razumijevanje 2018. godine je objavio izvještaj gdje se navodi: U pogledu izvještavanja o printanim medijima, počinioci muslimani doživjeli su dvostruku količinu medijskog izvještavanja u udnosu na počinioce zlodjela koji su nemuslimani. U slučaju osujećenih djela muslimanima je dodijeljena sedam i po puta veća medijska pažnja u odnosu na djela gdje su osujećeni izvršioci nemuslimani.[14]
U izvještaju kojeg su sastavili Kalifornijski univerzitet u Berkeleyu i Vijeće za američko-islamske odnose procjenjuje se da su u SAD-u tokom perioda između 2008. i 2013. godine sa 206 miliona američkih dolara financirane 33 organizacije čiji je primarni cilj promovisanje predrasuda ili mržnje prema islamu i muslimanima sa ukupno 74 grupe koje doprinose porastu islamofobije u SAD-u tokom posmatranog perioda.[15]
Antidifamacijska liga[16] i Južnjački pravni centar za siromašne,[17][18][19] američke nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava, su označile organizacije kao što su Stop islamizaciji Amerike i Inicijativa za odbranu slobode kao mrzilačke grupe.
Engleska odbrambena liga (EDL), je organizacija iz Ujedinjenog Kraljevstva koja je opisana kao antimuslimanska. Formirana je 2009. da bi se suprotstavila pojavi koja se danas smatra kao širenje islamizma, šerijatskog prava i islamskog ekstremizma u Ujedinjenom Kraljevstvu.[20] Bivši lider EDL-a, Tommy Robinson, napustio je grupu 2013. godine, rekavši da je EDL postala previše ekstremna grupa a da su ulični protesti neučinkoviti.[21]
Osim toga, bombaški napadi u Londonu 7. jula 2005. i nastojanja britanskih civilnih i policijskih organa u traženju pomoći od britanskih muslimana u identifikaciji potencijalnih prijetnji sa ciljem prevencije budućih terorističkih napada, taj potez vlasti Michael Lavalette, član britanske Socijalističke radničke partije, primjećuje kao institucionaliziranu islamofobiju. Lavalette tvrdi da između bivše dvije britanske vlade postoji kontinuitet u vezi sa prevencijom koja ima za cilj da zaustavi mlade muslimane da budu zavedeni, pogrešno usmjereni i regrutovani od strane ekstremista koji iskorištavaju žalbe za svoja vlastita džihadistička nastojanja. Pitanje i usredsređivanje problema, od strane vlasti, uglavnom samo na muslimanske zajednice i mlade muslimane kako bi se spriječili eventualni budući slučajevi, je samo po sebi islamofobija, jer će uključivanje muslimanskih zajednica istaknuti i podržati njihovo sažaljenje prema Britaniji i negirati uočene prijetnje koje dolaze iz njihovih zajednica.[22]
U izvještaju Pew Research Centra Da li evropski talas straha od izbjeglica znači više terorizma i manje radnih mjesta iznosi se između ostalog i uticaj izbjegličke krize na formiranje javnog mnijenja u nekim od država Zapada. Neki od podataka vezanih za negativan stav prema muslimanima dat je u sljedećoj tabeli.
Država | Procenat negativnog stava[23] prema muslimanima |
---|---|
Mađarska | 72 |
Italija | 69 |
Poljska | 66 |
Grčka | 65 |
Španija | 50 |
Holandija | 35 |
Švedska | 35 |
Francuska | 29 |
Njemačka | 29 |
UK | 28 |
|dead-url=
(pomoć)