Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen
izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe
pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem
referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ustav Republike Hrvatske kao nacionalno obilježje samostalne države donesen je 22. decembra 1990., i od tada je promijenjen tri puta: 1997., 2000. i 2001. godine.
Prva verzija definisala je parlament - Hrvatski sabor, koji se sastojao od Zastupničkog i Županijskog doma, te polupredsjednički sistem. Promjenama je ukinut Županijski dom te je dobar dio ovlasti prebačen s predsjednika Republike i prebačen u nadležnost Vlade.
Hrvatski ustav spada u moderne ustave. Čak 2/3 ustava sadrži norme o zaštiti temeljnih sloboda i prava. Ustav Republike Hrvatske započinje. Hrvatski Ustav pripada prema broju članova (147 članova) i količini teksta spada među kraće evropske ustave. Obuhvata 9 dijelova (odjeljaka).
Preambula
Naznačuje ko donosi ustav i upućuje na volju onoga u čije ime se ustav prihvaća (narod). Često se izlažu historijski temelji ustava i države za koju se donosi. U preambuli se navode i tumače temeljna obilježja koja se zatim institucionalno razrađuju u normativnom dijelu ustava.
Temeljne odredbe
Hrvatska se definiše kao nedjeljiva demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Ukratko su definisani grb, zastava i himna, za koje je rečeno da se njihov podrobniji opis definira zakonom a ne Ustavom.
Historijska uzrečica "sloboda, jednakost, bratstvo" se malo modifikovana spominje u trećem članu kao: "sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, miroljubivost, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, zaštita prirode i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sistem su najviše vrijednosti ustavnog poretka naše države".[nedostaje referenca]
Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
Po Ustavu Hrvatske svi su pred zakonom jednaki, nema povlaštenih. Prava i slobode se mogu ograničiti samo da bi se zaštitila prava i slobode drugih ljudi. Nema smrtne kazne, svako je nedužan sve dok se pravomoćnom sudskom presudom ne ustanovi suprotno. Garantuje se privatnost, sloboda mišljenja i pravo vlasništva.
Uređenje državne vlasti
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana, i nosioc zakonodavne vlasti. Sabor donosi zakone, odlučuje o ratu i miru, nadzire Vladu i obavlja druge poslove definisane Ustavom. Ima 100-160 zastupnika koji se u istom sazivu sastaju četiri godine.
Narodni pravobranioc u Hrvatskoj štiti prava građana pred državnom upravom, a Sabor ga bira na razdoblje do osam godina.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inostranstvu, vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Predsjednik može donositi uredbe sa zakonskom snagom samo u vanrednim okolnostima, za vrijeme trajanja ratnog stanja, ili ako su druga tijela državne vlasti onemogućena u radu, uz supotpis premijera.
Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u Hrvatskoj.
Sudska vlast je nezavisna i samostalna, najviši je sud Vrhovni sud Republike Hrvatske. Suce imenuje i razrješuje Državno sudbeno vijeće.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovlašteno je i dužno progoniti one počinitelje kaznenih, prekršajnih i prijestupnih djela te zastupati interese Republike Hrvatske.
