Neki od njih izjašnjavaju se Aramejcima[4] ili Kaldejciima.[5] Govornici su suvremenoga aramejskog jezika i jezikā zemalja koje nastanjuju.[6]
Asirci su sirski kršćani koji tvrde za se da potječu iz Asirije, jedne od najstarijih civilizacija na svijetu koja datira od 2500. pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji.[7]
Ime
Podrobniji članak o temi: Sukob oko imena Asirac, Aramejac, Sirjak, Kaldejac i Feničanin
Dvojba oko imena ne odnosi se samo na egzonimeAsirac ili Aramejac, nego se to prenosi i na neoaramejski. Za samooznačavanje aramejska frakcija iz Turske i Sirije služi se riječju Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ) i Ārāmayē (ܐܪܡܝܐ), dok asirska frakcija iz Iraka, Irana, sjeveroistočne Sirije i jugoistočne Turske ustraje na Āṯūrāyē (ܐܬܘܪܝܐ), ali također prihvaća ime Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ).
Domovina
Plemenska područja koja tvore asirsku domovinu su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije.[8][9] Većina je iselila u druge krajeve svijeta: Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigraciju su utjecali razni genocidi i katastrofe, a neke od njih su: Diyarbakirski masakri u kojima je pobijeno 25 000 Armenaca i Asiraca, genocid nad Asircima (istovremen s genocidima nad Armencima i Grcima) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i saveznička kurdska plemena, šemelski masakr koji je provela Kraljevina Irak 1933., iranska revolucija 1979., arapske nacionalističke baatističke mjere u Iraku i Siriji, uspon ISIL-a i njegovo osvajanje većeg dijela Ninivske ravnice.[10][11]
Zbog terora ISIL-a i drugih radikalnih islamista kršćani iz Mosula i Ninive morali su emigrirati u Kurdistan.[12]
Nad Ajsorima je 1915. – 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid (zvan Sayfo i Seyfo, sirski ܩܛܠܥܡܐ ܣܘܪܝܝܐ ili ܣܝܦܐ ), kojega su provodili mladoturci paralelno s Armenskim genocidom i Grčkim; dapače, Ajsori i Armenci živjeli su na istom zemljopisnom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakiru smanjen broj Asiraca sa 100 tisuća prije I. svjetskog rata na 28 000 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72 tisuće na 3 tisuće).[13] Među kasnijim progonima u 20. stoljeću, poznat je simelski masakr (sirski ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ; Premta d-Simele) u kolovozu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku gdje je poubijano preko 3000 Ajsora,[14] a onda su sličnu sudbinu doživjela i 63 ajsorska sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Neki masakri nad Ajsorima datiraju i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlijskih Turaka i Kurda.
Vjera
Ajsori su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se ajsorska Nova godina koju nazivaju Akita. Oko tri četvrtine Ajsora pripadaju Kaldejskoj katoličkoj Crkvi i Sirijskoj katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi. Crkve koje tvore Istočni sirski obred su Asirska crkva Istoka, Stara crkva Istoka i Kaldejska katolička crkva. Crkve zapadnosirskog obreda jesu Sirska pravoslavna crkva i Sirska katolička crkva. Obje liturgije služe se klasičnim sirskim kao liturgijskim jezikom. Asircima su kršćanstvo donijeli u 1. stoljeću po Kristu apostoli Toma i Tadej.[15]
Distribucija
Prema SIL-u populacija Ajsora iznosi 4 250 000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30 000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700 000; na području Armenije ima 15 000 Ajsora, od kojih 3000 govori ajsorskim; u Siriji 700 000 (30 000 govornika; 1995.); u Iranu 80 000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14 000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i u mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.
Ukupna brojka procjenjuje se od 2 000 000[16][17][18][19][20][21] do 4 000 000 pripadnika.[22][23] Brojčana razdioba po državama ovakva je:
U tradicijskim područjima gdje žive ih je od 645 000 do 1 100 000.
Zbog aktualnih ratnih zbivanja u Iraku i Siriji od 2003. godine broj Ajsora u tom području svijeta oštro opada te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 % raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.[51][52]
↑EWTN-ov katalog. Voices of the Persecuted: Nineveh's Christians in Exile (pristupljeno 29. veljače 2020.)
↑Gaunt, David. Massacres, Resistance, Protectors: Muslim-Christian Relations in Eastern Anatolia during World War I. Piscataway, N.J.: Gorgias Press, 2006, str. 433.
↑ abcdefgRonald Roberson. The Eastern Catholic Churches 2016(PDF). Catholic Near East Welfare Association. Inačica izvorne stranice(PDF) arhivirana 20. listopada 2016. Pristupljeno 29. studenoga 2016. Information sourced from Annuario Pontificio 2016 edition
↑ abcdeMurre-van den Berg, Heleen. 2011. Syriac Orthodox Church. Kurian, George Thomas (ur.). The Encyclopedia of Christian Civilization. Wiley-Blackwell. str. 2304. ISBN978-1-4051-5762-9