Atribut je nesamostalni rečenični dio koji se dodaje kojoj imenskoj riječi (imenici, imeničnoj zamjenici ili poimeničenom pridjevu) i pobliže je opisuje.[1] Atribut može biti zamjenica (najčešće posvojna), pridjev ili broj, a rjeđe i imenica (u tom slučaju atribut i imenica koju opisuje nisu u istom padežu). Atribut dijelimo na pridjevni i imenični.
pridjev
zamjenica
redni broj
ili glavni broj
Imenični atribut najčešće je u genitivu (npr. kap kiše), ali, naravno, može biti i u drugim padežima. Naprimjer, u rečenici Povećao se promet nekretninama, riječ nekretninama instrumentalni je oblik i pobliže opisuje riječ promet.
Primjeri:
imenica
Kao podvrsta imeničnog atributa postoji i prijedložni atribut koji stoji iza riječi koju dopunjuje, a po vrsti riječi gotovo uvijek je imenica:
Pridjevni atributi još se nazivaju i sročnim atributima (slažu se s imenicom, imeničnom zamjenicom ili poimeničenim pridjevom u rodu, broju i padežu), a imenični se još nazivaju nesročnim atributima.
|