| Bazga | |
|---|---|
 Cvijet bazge vrste S. nigra | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Biljke |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Dipsacales |
| Porodica: | Viburnaceae |
| Potporodica: | Adoxoideae |
| Tribus: | Adoxeae |
| Rod: | Sambucus L. |
| Vrste | |
Vidi tekst | |
| Baze podataka | |
Bazga (ostali narodni nazivi: zova, baz, baza, bazgovina, zovika, aptovina, bujad, abda, aptika,[1] zovina,[2] ponekad i crna zova/bazga od latinskoga naziva česte vrste; lat. Sambucus) je biljni rod listopadnih grmova ili niskog drveća.
Prije je bazga svrstavana u porodicu kozokrvnica (Caprifoliaceae), a danas se nakon genetskih istraživanja svrstava u porodicu Viburnaceae (poznata i po sinonimu Adoxaceae).[3] Raširena je u umjerenom i suptropskom području sjeverne hemisfere (Europa, Sjeverna Amerika, dijelovi Azije), ali postoji i na južnoj hemisferi. Biljka ima sitne bijele cvjetove grupirane u velike štitaste cvatove. Plodovi su bobičasti. Cvjetovi i plodovi se upotrebljavaju u prehrani i medicini.
Postoje 22 vrsta (plus jedna notovrsta)[4] unutar porodice bazgi. Najznačajnije su crna bazga (Sambucus nigra) i crvena bazga (Sambucus racemosa).
Razvijen je i veći broj kultiviranih odlika crne bazge; primjerice, u dijelovima Austrije, te Njemačke i Danske, bazga se uzgaja kao voćka (sorte "Haschberg", "Haideg 17", "Sampo", "Samdal", "Mamut", "Korsor").[5]
Od cvjetova se kuha čaj, sirup i sok koji se koriste kao sredstvo za znojenje i izlučivanje mokraće. Od plodova se priprema pekmez, kompot ili voćni sok. Bobice je također moguće peći. Crvena bazga raste divlja, ima crvene bobice od kojih je također moguće raditi pekmez i sirup.
Početak svega je cvijet, od kojega se može pripremati niz delikatesa u narodnoj ili medicinskoj kuhinji. Pohani bazgini cvjetovi su vrhunska delikatesa, lakih za organizam, pikantnih i vrlo ukusnih. Priprema soka je s raznim receptima u količini cvjetova i količini vode i šećera. Često se piše o spremanju octa od bazge, od cvijeta; uvijek se spominje i jabučni ocat koji se dodaje, a količina cvjetova je uvijek mala. Spremanje pravog octa od cvjetova bazge je najbolje uz dodatak šećera, a još bolje od biljke stevie, kao prirodnog zaslađivača koji izazove kratko alkoholno vrenje pa onda stajanjem i octeno. O količini slatkih tvari ovisi i kiselost tog octa. On je u biti stalno aktivan a stajanjem i duži period kvaliteta je sve bolja. Kemijskim procesom se stvaraju vrhunske kisele bakterije korisne organizmu i za vanjsku i unutrašnju uporabu. To je pravi ocat od bazge, bez jabučnog iako i druga verzija ima kakvoću. Smanjuje crvenilo kod uboda kukaca, otekline od ugriza, kod športskih ozljeda i udaraca. Za unutarnju uporabu zadržava sve karakteristike bazge kao vrhunske ljekovite biljke.
U rod bazgi spada i biljka abdovina s crnim otrovnim plodovima.
Bazga ima otrovno lišće, a bobice su otrovne ako se troše u većoj količini dok su sirove. Neškodljive su prerađevine od bobica bazge.[6]
|journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
| |||||||||||||||||||||||||||||