Borknagar je debitantski studijski album istoimenog norveškog metal sastava. Ovo je jedini album grupe na kojem su tekstovi pjesama napisani na norveškom jeziku, na kojem je bas-gitaru svirao Infernus (koji je navodno snimio sve basističke dionice u jednom danu) te koji je bio snimljen u studiju Grieghallen (kojim su se često služili drugi black metal sastavi kao što su Emperor i Gorgoroth).
Stil albuma odlikuje se izravnijim black/viking metal glazbenim pristupom (koji sadrži bijesne rifove, brze ritmove te se više usredotočuje na vrišteće nego na čiste vokale) što je u raskoraku s današnjim stilom skupine – mješavinom progresivnoga metala i folk metala, koja će se prvi put pojaviti u pjesmama na idućem albumu The Olden Domain.
Autor |
1. |
»Vintervredets sjelesagn« (Duševna priča zimskoga gnjeva) | Øystein G. Brun |
06:44 |
2. |
»Tanker mot tind (Kvelding)« (Misli prema vrhu (Suton); instrumental) | Ivar Bjørnson |
03:29 |
3. |
»Svartskogs gilde« (Gozba crne šume) | Brun |
05:52 |
4. |
»Ved steingard« (Pored kamenog zida; instrumental) | Brun |
02:14 |
5. |
»Krigsstev« (Ratna pjesma; instrumental) | Brun |
02:03 |
6. |
»Dauden« (Smrt) | Brun |
05:49 |
7. |
»Grimskalle trell« (Rob mrgodne lubanje) | Brun |
05:38 |
8. |
»Nord naagauk« (Sjeverna kukavica; instrumental) | Brun |
03:07 |
9. |
»Fandens Allheim« (Vražji svemir) | Brun |
06:19 |
10. |
»Tanker mot tind (Gryning)« (Misli prema vrhu (Zora); instrumental) | Bjørnson |
02:57 |
44:12 |
William York, glazbeni kritičar sa stranice AllMusic, dodijelio je albumu četiri od pet zvjezdica te je komentirao: "Borknagarovo je prvo djelo grub, a opet melodičan i veličanstven black metal album na kojem sudjeluje postava "svih zvijezda", sastojeći se od pjevača Garma (Ulver/Arcturus), bubnjara Grima (Gorgoroth), basista Infernusa (Gorgoroth) i klavijaturista Ivara Bjørnsona (Enslaved), dok je glavni vođa sastava gitarist Øystein G. Brun. S produkcijskog gledišta, ovo je Borknagarov najsiroviji album, što se pogotovo primjećuje u pogledu gitara koje ovdje imaju abrazivniji i više zujeći zvuk (sličan Enslavedovom) nego na naknadnim albumima. U međuvremenu pjesme (kojih je pet, uz pet instrumentala/interludija) sadrže tipičan epski stil grupe, sastojeći se od opsežnih gitarističkih melodija, suptilnih klavijaturističkih uljepšavanja i čisto pjevanih/skandiranih vokalnih sekcija koje se suprotstavljaju potpuno agresivnim i destruktivnim elementima glazbe. "Vintervredets Sjelesagn" i "Grimskalle Trell" su osobito dobri primjeri koji prikazuju sposobnost grupe da zvuči veličanstveno i da istovremeno rocka te je ova rijetka ravnoteža jedna od jačih točaka albuma. Neki bi slušatelji mogli preferirati malo uglađeniji pristup Borknagarovih naknadnih CD-ova, ali ovo je zasigurno među njegovim najboljim radovima i definitivno je grublje od bilo čega drugog što je ikad učinio".[2]
- Borknagar
|
- Ostalo osoblje
- Eirik "Pytten" Hundvin – inženjer zvuka, produkcija
- Christophe Szpajdel – logotip
- Johan Brun – fotografija (naslovnice)
|