Carolyn C. Porco | |
Rođenje | 6. ožujka 1953. New York, SAD |
---|---|
Polje | planetologija obrada slikovnih podataka |
Institucija | Space Science Institute Koloradsko sveučilište u Boulderu |
Alma mater | California Institute of Technology Sveučilište Stony Brook |
Akademski mentor | Peter Goldreich |
Poznat po | voditeljica tima za obradu slikovnih podataka misije Cassini; otkrića u Saturnovom sustavu; članica tima za obradu slikovnih podataka programa Voyager; stručnjakinja za planetarne prstene i mjesec Enkelad; Dan kada se Zemlja nasmijala |
Istaknute nagrade | asteroid Porco; nagrada Lennarta Nilssona (2009.); medalja Carla Sagana (2010.); nagrada "Caltech Distinguished Alumni" (2011.); među 25 najutjecajnijih ljudi u svemiru po izboru časopisa Time (2012.) |
Portal o životopisima |
Carolyn C. Porco (New York, SAD, 6. ožujka 1953.), američka je planetologinja poznata po istraživanju vanjskih dijelova Sunčevog sustava još od 1980-ih kada je radila u programu Voyager i istraživanju Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna. Voditeljica je tima za obradu slikovnih podataka misije Cassini, koja je trenutno u orbiti oko Saturna.[1] Članica je misije New Horizons,[2] lansirane prema Plutonu 19. siječnja 2006. Stručnjakinja je za planetarne prstenove i Saturnov mjesec Enkelad.
Suautorica je više od 110 znanstvenih radova koji se bave različitim temama, kao npr. spektroskopijom Urana i Neptuna, međuzvjezdanom tvari, fotometrijom planetarnih prstenova, interakcijom satelita i prstenova, termalnom ravnotežom Tritonovih polarnih kapa, protokom topline u unutrašnjosti Jupitera itd. Objavila je i brojne radove o rezultatima misije Cassini.[3] Podaci s te misije[4] potvrdili su predviđanja[5] Carolyn Porco i Marka Marleya da su akustične oscilacije unutar Saturna odgovorne za stvaranje posebnih značajki unutar Saturnovih prstenova.
Porco je utemeljiteljica projekta "Dan kada se Zemlja nasmijala", a na njezin prijedlog dio posmrtnih ostataka Eugenea Shoemakera poslan je na Mjesec letjelicom Lunar Prospector 1998. godine.[6][7]
Dva puta je gostovala na TED-ovim konferencijama[8] te je dobitnica brojnih nagrada.[9][10][11]
Carolyn Porco rođena je u New Yorku. Diplomirala je na Sveučilištu Stony Brook 1974. godine, a doktorirala 1983. na California Institute of Technology (Caltech), na Odjelu geologije i planetologije.[12] Pod mentorstvom Petera Goldreicha napisala je disertaciju o Voyagerovim otkrićima u Saturnovim mjesecima.
Carolyn Porco je 1983. postala članicom Odsjeka planetologije na Sveučilištu Arizona, a te iste godine postaje i članicom tima za obradu slikovnih podataka programa Voyager.[13] Od tada aktivno sudjeluje u praćenju Voyagera tijekom susreta s Uranom 1986. i Neptunom 1989.[14] Kao mlada znanstvenica u programu Voyager, bila je prva osoba koja je opisala ponašanje nepravilnih prstenčića i "žbica" koje je Voyager otkrio unutar Saturnovih prstenova;[14] razjasnila je mehanizam vanjskih Uranovih prstenova i njihovih pastirskih satelita Kordelije i Ofelije[15] kao i onaj Neptunovih prstenova i lukova i pastirskog satelita Galateje.[16] Jedna je od začetnica ideje snimanja "obiteljskog portreta" Sunčevog sustava letjelicom Voyager te je sudjelovala u planiranju, oblikovanju i obradi tih fotografija 1990. godine, uključujući i poznatu fotografiju planeta Zemlje - Pale Blue Dot.[17]
U studenom 1990. Porco je imenovana voditeljicom tima za obradu slikovnih podataka međunarodne misije Cassini-Huygens koja je uspješno lansirala letjelicu u orbitu oko Saturna i poslala atmosfersku sondu Huygens na Saturnov najveći satelit, Titan.[1] Također je i ravnateljica CICLOPS-a (Cassini Imaging Central Laboratory for OPerationS), laboratorija koji je središte za obradu svih slikovnih podataka i mjesto gdje se sve fotografije obrađuju za objavu.[3] CICLOPS je dio ustanove Space Science Institute u Boulderu u Coloradu.[18]
Tijekom ove još uvijek aktivne misije, Porco i njezin tim otkrili su sedam Saturnovih satelita: Metona i Palena,[19] Polideuk,[20] Dafnis,[21] Anta,[22] Egeon[23] i mali mjesec na vanjskom B-prstenu.[24] Također su otkrili nekoliko novih prstenova, npr. prstenove podudarne s orbitama Atlasa, Janusa i Epimeteja (sateliti s progradnim putanjama) i Palene; zatim difuzni prsten između Atlasa i F-prstena, kao i nove prstenove unutar nekoliko pukotina već poznatih prstenova.[25]
Tijekom 2013. podaci prikupljeni u misiji Cassini potvrdili su predviđanja Carolyn Porco i Marka Marleya da su akustične oscilacije unutar Saturna odgovorne za stvaranje posebnih značajki unutar Saturnovih prstenova.[4][5] To je prva potvrda koja je pokazala da planetarni prstenovi mogu djelovati kao seizmografi u bilježenju oscilacijskih pokreta unutar planeta domaćina.
Njezin je tim prvi uočio skupinu jezera ugljikovodika u južnoj polarnoj regiji Titana u lipnju 2005.[26] (skupina sličnih i većih pojava uočena je u sjevernoj polarnoj regiji u veljači 2007.).[27] Mogućnost da su ova jezera potpuno ili djelomično ispunjena tekućim ugljikovodicima dodatno je potvrđena kasnijim opažanjima.[28]
Također su prvi uočili gejzire na Enkeladu, Saturnovom šestom najvećem mjesecu, za koje smatraju da eruptiraju iz akumulacija tekuće slane vode (pune spojeva kao što su propan, benzen, sumporovodik i formaldehid) ispod južnog pola ovog mjeseca.[29][30]
Porco je i članica tima za obradu slikovnih podataka misije New Horizons čiji je cilj istraživanje patuljastog planeta Plutona i Kuiperovog pojasa. Svemirska sonda bi trebala doći do Plutona 2015.[31]
Kao voditeljica tima za obradu slikovnih podataka misije Cassini, Carolyn Porco je pokrenula i planirala snimanje fotografije Saturna, sa Zemljom u pozadini, 19. srpnja 2013. godine,[32] po uzoru na slavnu fotografiju Pale Blue Dot.[33] Snimanje fotografije bilo je dio većeg projekta pod nazivom "Dan kada se Zemlja nasmijala" (engl. The Day the Earth Smiled), u kojem su ljudi diljem svijeta pozvani da se nasmiju u trenutku snimanja fotografije i na taj način proslave svoje mjesto u svemiru i život na Zemlji.[34]
Na Sveučilištu Arizona Porco je radila od 1983. do 2001., a redoviti je profesor postala 1991. Danas je viši istraživač u Institutu svemirskih znanosti u Boulderu (engl. Space Science Institute) i gostujući predavač na Koloradskom sveučilištu u Boulderu.[35]
Porco je aktivno sudjelovala u američkom planetarnom istraživačkom programu sudjelujući u radu mnogih NASA-inih odbora (npr. Solar System Exploration Subcommittee, Mars Observer Recovery Study Team, Solar System Road Map Development Team). Sredinom 1990-ih vodila je savjetodavnu radnu skupinu za proučavanje i razvoj budućih misija u vanjskom dijelu Sunčevog sustava, a sudjelovala je i u radu skupine za osmišljavanje desetogodišnjeg plana istraživanja Sunčevog sustava (engl. Solar System Decadal Survey, 2001–2002) pod vodstvom NASA-e i Nacionalne akademije znanosti.[36][37]
Carolyn Porco često drži predavanja o misiji Cassini i o planetarnim istraživanjima općenito, te se pojavljuje na poznatim konferencijama (PopTech, 2005.[38] i TED 2007., 2009.).[39][40]
Predavanje na TED-ovoj konferenciji 2007. bilo je usredotočeno na dva glavna područja otkrića misije Cassini: istraživanje Saturnovih mjeseca Titana i Enkelada. Opisujući okruženje na Titanu, s atmosferom sastavljenom uglavnom od molekularnog dušika i prožetom organskim spojevima, Porco je pozvala publiku da ovako zamisli scenu na površini mjeseca:
Nakon opisivanja različitih obilježja otkrivenih na Titanu i prikaza povijesne prve fotografije Titanove površine snimljene sondom Huygens, Porco dalje opisuje Enkelad i mlazove "sitnih ledenih čestica" koje izviru s mjesečevog južnog pola:
Porco je bila redovita analitičarka i konzultantica za astronomiju CNN-a te ima mnogo radijskih i televizijskih nastupa.[41] Bila je savjetnica na snimanju filma Kontakt, temeljenog na romanu poznatog astronoma Carla Sagana.[42] Također je bila savjetnica na snimanju filma Zvjezdane staze. Scena u kojoj Enterprise izlazi iz warp pogona u atmosferu Titana i diže se iz izmaglice, sa Saturnom i njegovim prstenovima u pozadini, bila je njena ideja.[43]
Godine 1994. Porco je bila članica povjerenstva (kojim je predsjedavao Carl Sagan) pod nazivom "Javna komunikacija NASA-ine znanosti" (engl. Public Communication of NASA's Science),[37] a 1999. je recenzirala biografiju Carla Sagana za list The Guardian.[44] Napisala je brojne popularnoznanstvene članke te je aktivna u približavanju znanosti široj javnosti, a na web stranicama CICLOPS-a ima svoj blog, Captain's Log.[45] Također vodi Diamond Sky Productions, malu tvrtku posvećenu znanstvenoj, ali i umjetničkoj upotrebi planetarnih fotografija i računalne grafike za približavanje znanosti široj javnosti.[46]
Godine 1999. Porco je izabrana za jednog od 18 vodećih znanstvenika 21. stoljeća, po izboru lista The Sunday Times,[47] 2004. je izabrana kao jedna od 50 zvijezda koje treba pratiti, po izboru lista Industry Week,[48] a 2008. je uvrštena na popis časopisa Wired - "Pametni popis: 15 ljudi koje bi sljedeći predsjednik trebao slušati".[49]
Asteroid 7231 Porco ime je dobio "u čast Carolyn C. Porco, pionirke u proučavanju sustava planetarnih prstenova...i voditeljice u istraživanju vanjskog Sunčevog sustava svemirskim letjelicama."[50]
Godine 2008. Porco je dobila "Nagradu za znanost Isaac Asimov" koju dodjeljuje Američko humanističko društvo.[51]
U rujnu 2009. osvojila je stipendiju Biblioteke Huntington,[52] a iste ju je godine časopis New Statesman uvrstio na popis "50 najbitnijih ljudi današnjice".[9]
U listopadu 2009. ona i Babak Amin Tafreshi dobili su nagradu "Lennart Nilsson" kao priznanje za njihov fotografski rad.[53]
U listopadu 2010. Porco je nagrađena medaljom Carla Sagana za izvrsnost u približavanju znanosti široj javnosti, koju dodjeljuje Odjel za planetologiju Američkog astronomskog društva.[10]
U svibnju 2009. primila je počasni doktorat Sveučilišta Stony Brook gdje je i diplomirala,[54] a 2011. je osvojila nagradu "Distinguished Alumni", najveću nagradu koju dodjeljuje Caltech.[55]
Godine 2012. Porco je imenovana jednom od 25 najutjecajnijih ljudi u svemiru po izboru časopisa Time.[11]
Porco je fascinirana 1960-ima i Beatlesima te s vremena na vrijeme uključuje refence na njihovu glazbu u svoje prezentacije, tekstove i nastupe. Prva fotografija u boji misije Cassini bila je ona planeta Jupitera, koja je objavljena 9. listopada 2000., u čast 60. rođendana Johna Lennona.[56] Godine 2006. producirala je i režirala kratki 8-minutni film s 64 najspektakularnije fotografije snimljene s letjelice Cassini, koje su predstavljene uz glazbu Beatlesa, u čast 64. rođendana Paula McCartneyja.[57]
Neki njeni citati korišteni su u glazbenom projektu Symphony of Science.[58]