Germanizmi su posuđenice i usvojenice u hrvatskom jeziku koje potječu iz njemačkog jezika.

Prema Rječniku lingvističkih pojmova Rikarda Simeona germanizam je:

  1. općenito nešto što je svojstveno Njemačkoj, a uvedeno je u drugih naroda ili u druge jezike (običaj, jezik, itd.);
  2. osobito pak znači riječ, izraz, konstrukciju svojstvenu njem. jeziku, uzetu samu po sebi ili unesenu u druge jezike, ili pak načinjenu prema njemačkom jeziku;
  3. u širem smislu – riječ, izraz ili konstrukcija preuzeta iz bilo kojeg germanskog jezika ili načinjena prema njemu, koja nije u skladu s jezikom u koji je ušla.

Njemački je jezik neko vrijeme bio služben u Hrvatskoj (od 1849. do 1860), a pod germanizacijom, brojni su leksemi prodrli u ljudski govor. Germanizmi su najčešći u kajkavskome narječju, ali posebice u osječkom i zagrebačkom govoru (očitiji je utjecaj njemačkoga jezika u govoru metropole bio izražen u 19. stoljeću).

Njemačko-hrvatski jezični kontakt

U hrvatskome je jeziku broj germanizama velik, procjenjuje se na najmanje 2000.[1] Možda bi te riječi bolje bilo nazvati austrijacizmima jer su u naš jezik stizale iz austrijskog dijela tadašnje Habsburške Monarhije te je značajan broj tih pozajmica i danas tipičan samo austrijskom i južnonjemačkim dijalektima njemačkoga jezika.

Jaki austrijski utjecaji započeli su u 16. st. stvaranjem Vojne krajine kada se u Hrvatsku i Slavoniju naselio velik broj vojnika s njemačkoga govornog područja i kad su se počele osnivati mnoge njemačke škole. Službeni je jezik Vojne krajine (od osnivanja 1553. pa sve do njena nestanka 1881.) bio njemački.

Prvi su njemačko-hrvatski dodiri, međutim, započeli tri stoljeća ranije, u vrijeme prve njemačke kolonizacije kada je u 13. st., nakon što su Mongoli opustošili ova područja, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. pozvao njemačke stanovnike i podario im posebna prava.

Nakon poraza Turaka kod Beča 1683. na područja Hrvatske i Srbije doseljavaju se pretežito Švabe – stanovnici Švapske, Franačke i Rajne.

Za vrijeme Marije Terezije (die Theresianische Siedlung) na hrvatska se područja 1763.1770. doseljava oko 10.000 obitelji, a za vrijeme vladavine Josipa II. (die Josephinische Siedlung) 1782.1788. doseljava se oko 3000 obitelji, uglavnom protestanata (Schneeweis, 1960.).

U vrijeme Napoleonovih ratova većina Nijemaca dolazi iz Švapske (zato i naziv Švabo za Nijemca). Švaba je 1945., bez ostalih Nijemaca, na hrvatskome području bilo oko 600.000.

Iako je službeni jezik općine Zagreb do 1848. bio latinski (osim od 1786. do 1790.), jezik kojim je komunicirao obrazovani gornji sloj u 18. i 19. stoljeću bio je njemački. Od 1749. do 1860. izvodile su se isključivo njemačke kazališne predstave. Prve su novine 1789., Der kroatische Korrespondent, izišle na njemačkom jeziku. Govori pri raznim službenim svečanostima držani su na njemačkome, spisatelji su pisali na njemačkome, jezik trgovine i trgovaca bio je njemački, samo su seljaci koristili hrvatski.

Godine 1849. njemački postaje službeni jezik i jezik koji se koristi u školama i takvim ostaje do propasti apsolutizma 1860. kada se hrvatski vraća u službenu uporabu i škole, na pozornicu i u novine, ali se od 1867. uvelike njegovao u višim društvenim slojevima kao otpor sve većoj mađarizaciji.

I na kraju, od 1918. u srednjim se školama njemački običavao učiti više od francuskoga ili engleskoga, a na sveučilištima su katedre i lektorati za njemački jezik bili osnovani prije katedara za druge jezike.[1]

U današnje vrijeme javlja se i stav da se germanizmi zapravo priznaju kao jezik jednoga dijela Njemačko-austrijske manjine (specifično u gradu Zagrebu) pod nazivom purgerski jezik ili Agramer Deutsch. U Osijeku je 2008. izdan Esekerski rječnik koji ima sličnosti s agramerskim. Autor je Velimir Petrović. Primjera ima više i u svijetu, npr. pensilvanijski njemački.

Popis germanizama

Indeks: 0-9 A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž


A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

Š

T

V

Z

Richtung – moda, modna linija, znači urediti/obući se po zadnjoj modi

Ž

Brojne su riječi smatrane germanizmima, premda i u samome njemačkome vuku korijene iz drugih jezika (npr. dijalekt. paradajz, rajčica), ali ih nazivamo germanizmima po jeziku iz kojeg smo te riječi preuzeli.

Germanizmi su, zbog političkih i prostornih dodira s hrvatskim jezikom, postali dio hrvatskoga jezika. Neki germanizmi, primjerice šminka, dio su standardnog jezika jer za njih nemamo odgovarajuće zamjene, a neki su prilično česti, primjerice cigla, ali i za njih imamo hrvatske zamjene (opeka).

Prevedenice

U germanizme se ubrajaju i neki izrazi doslovce prevedeni s njemačkog, a koji se danas vrlo često rabe u nestandardnim varijetetima: doći k sebi (zu sich kommen) umjesto osvijestiti se; bez da (od veznika ohne dass odnosno ohne zu) umjesto a da ne/nije, sjesti se umjesto sjesti, glagol raditi koji se upotrebljava i gdje se u standardu ne rabi: raditi frizuru umjesto frizirati ili šišati, raditi kolače umjesto peći kolače, raditi od buhe slona umjesto praviti od buhe slona, što je također doslovce prevedeno s njemačkoga. Česti germanizmi također su izrazi jučer navečer (gestern Abend) umjesto sinoć, danas ujutro (heute Morgen) umjesto jutros, danas navečer (heute Abend) umjesto večeras.

U doba Austro-Ugarske, a i kasnije, bili su, prije svega u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske, u razgovornom jeziku u upotrebi mnogi iskrivljeni njemački izrazi poput kisdihant (od küß die Hand – ljubim ruku), pozdrav kojim su djeca pozdravljala starije, a prije svega kavaliri dame (kisdihant milostiva).

Izvori

  1. a b Schneeweis, 1960.
  2. HJP: natuknica "kugla" (pristupljeno 9. lipnja 2016.)

Literatura

Poveznice