| Gilbert Keith Chesterton | |
|---|---|
| Puno ime | Gilbert Keith Chesterton |
| Rođenje | 29. svibnja 1874. London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Smrt | 14. lipnja 1936. Beaconsfield, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Gilbert Keith Chesterton (Campden Hill, 29. svibnja 1874. – London, 14. lipnja 1936.), engleski književnik, pjesnik, romanopisac, esejist, pisac kratkih priča, filozof, kolumnist, dramatičar, novinar, govornik, književni i likovni kritičar, biograf i kršćanski apologet, književnik katoličke obnove. Chestertona su nazivali "princem paradoksa" i "apostolom zdravog razuma". Jedan je od rijetkih kršćanskih mislilaca kojemu se podjednako dive liberalni i konzervativni kršćani, a i mnogi nekršćani. Chestertonovi osobni teološki i politički stavovi bili su prerafinirani da bi se mogli jednostavno ocijeniti "liberalnima" ili "konzervativnima". Za paradoks je govorio da je istina okrenuta naglavačke, da bi tako bolje privukla pozornost.[2] Svojim osebujnim načinom pisanja suprotstavljao se svim strujanjima koja su obilježila 20. stoljeće, materijalizmu, znanstvenom determinizmu, moralnomu relativizmu i agnosticizmu. Poznatim ogledom »Eugenika i ina zla« napao je tada vrlo popularne i prihvaćene ideje eugenike.[3]
Osnovano je smatrati da pripada uskome krugu najvećih književnika 20. stoljeća. God 1935. predložen je za Nobelovu nagradu za književnost, ali upravo te godine jedini put u povijesti dotična nije dodijeljena, ne računajući godine svjetskih ratova. Razlozi nedodjele ostali su nepoznati.[2] Vodio je rasprave s mnogim proslavljenim intelektualcima svoga vremena, Georgeom Bernardom Shawom, H. G. Wellsom, Bertrandom Russellom, Clarenceom Darrowom i inima. Da je uživao poštovanje i ugled među kolegama svjedoči što ga je Shaw nazvao »kolosalnim genijem«.[3]
Pojačano zanimanje za Chestertona pobudio je Jorge Luis Borges, koji ga je često uspoređivao s Edgarom Allanom Poeom.[4] Držao je da je Chesterton bolje pisao od Poea, premda ne i bolje priče; za njega je Poe pisao čisto fantastične priče, dok je Chesterton pisao priče koje su katkad fantastične, ali uvijek s detektivskim raspletom.[4]
Mnogi su pape cijenili Chestertona, među kojima Benedikt XVI., još dok nije bio papa, često ga je citirao, a papa Franjo još dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, dao je Jorge Mario Bergoglio svoj blagoslov na molitvu za proglašenje Chestertona blaženim. Jedan od najvećih tomista 20. stoljeća Étienne Gilson za Chestertonovo Pravovjerje kaže da je "najbolje apologetsko djelo dvadesetoga stoljeća".[2] Institut za vjeru i kulturu Sveučilišta Seton Hall u New Jerseyu nosi njegovo ime te izdaje znanstveni časopis The Chesterton Review.
Chesterton je rođen u Campden Hillu, Kensington, London, kao sin Marie Louise (Grosjean) i Edwarda Chestertona. U dobi od jednog mjeseca bio je kršten u Crkvi Engleske. Chesterton se prema vlastitim priznanjima kao mladić zainteresirao za okultno, a sa svojim bratom Cecilom eksperimentirao je sa zvanjem duhova. Chesterton se obrazovao u Školi "St. Paul". Pohađao je umjetničku školu kako bi postao ilustratorom, a pohađao je i satove književnosti na Londonskom sveučilišnom kolegiju, no nije završio nijedan fakultet. Chesterton se oženio za Frances Blogg 1901., i s njom ostao do kraja svojeg života. Sazrijevanjem Chesterton postaje sve više utvrđen u svojim kršćanskim uvjerenjima, kulminirajući preobraćanjem na katoličanstvo 1922. godine. Godine 1896. počeo je raditi za londonske izdavače "Redwaya", i "T. Fisher Unwina", gdje je ostao sve do 1902. Tijekom ovog razdoblja započeo je i svoja prva honorarna djela kao novinar i književni kritičar. "Daily News" dodijelio mu je tjednu kolumnu 1902., zatim 1905. dobiva tjednu kolumnu u "The Illustrated London News", koju će pisati sljedećih trideset godina. Chesterton je pokazao i veliko zanimanje i dar za umjetnost.
Chesterton je obožavao debate i često se u njih upuštao s prijateljima kao što su George Bernard Shaw, Herbert George Wells, Bertrand Russell i Clarence Darrow.[3] Prema njegovoj autobiografiji, on i Shaw igrali su kauboje u nijemom filmu koji nikada nije izdan. Godine 1931., BBC je pozvao Chestertona na niz radijskih razgovora. Od 1932. do svoje smrti, Chesterton je isporučio više od 40 razgovora godišnje. Bilo mu je dopušteno, a i bio je potican, da improvizira kod svojih obraćanja.
Chesterton je bio velik čovjek, visok 1.93 m i težak 134 kg. Iz njegovog obujma izrodila se poznata anegdota. Tijekom prvog svjetskog rata, neka londonska dama ga je upitala zašto nije na bojištu (eng. 'out at the front' na bojištu ili vani s prednje strane); odgovorio joj je "Ako prođete sa strane, vidjet ćete da jesam". Drugom je prilikom prigovorio svom prijatelju, Georgeu Bernardu Shawu, "Gledajući tebe, svatko bi pomislio da Engleskom vlada glad". Shaw mu je odgovorio, "Gledajući tebe, svatko bi pomislio da si ju ti prouzrokovao". Obično je nosio ogrtač i zgužvan šešir, sa štapom u ruci i cigarom u ustima. U nekoliko je navrata slao telegrame supruzi s neke daleke (i pogrešne) lokacije, primjerice "Ja sam u Market Harboroughu. Gdje sam ono trebao biti?", na što bi mu ona odgovorila "Kod kuće".
Preminuo je 14. lipnja, 1936. kod kuće u Beaconsfieldu, Buckinghamshire od zatajenja srca. Njegove posljednje riječi bile su pozdravi upućeni svojoj ženi. Govor na posmrtnoj misi u Westminsterskoj katedrali održao je Ronald Knox. Chesterton je pokopan na katoličkom groblju u Beaconsfieldu. Vrijednost njegove ostavštine utvrđena je na 28 389 funti.
Pred kraj života, papa Pio XI. odlikovao ga je ordenom sv. Grgura Velikog. Chestertonsko društvo je predložilo da se on proglasi blaženim.
Korijeni Chestertonovog pristupa smatraju se već postojećim u dvije linije engleske književnosti, jedna od njih Dickensova. Zbog korištenja paradoksa namjesto spokojnog prihvaćanja postojećeg stanja, često ga svrstavaju s Oscarom Wiledom i Gerogeom Bernardom Shawom, koje je dobro poznavao, u grupu viktorijanskih satiričara i društvenih komentatora Butlerove tradicije.
Chestertonov stil i razmišljanja su međutim sasvim individualni, a njegovi zaključci dijametralno oprečni njegovim prethodnicima i suvremenicima. U svojoj knjizi Heretici (en. Heretics), Chesterton je o Wildeu pisao ovako:
»Istu lekciju [pesimističnog hedonizma] prenosila je i vrlo moćna i pusta filozofija Oscara Wildea. To je carpe diem religija; no carpe diem nije religija sretnih, već vrlo nesretnih ljudi. Velika sreća ne ubira ružine pupoljke gdje god stigne; njene su oči uprte na besmrtnu ružu koju je vidio Dante. «Poznato je prijateljstvo Chestertona i Georgea Bernarda Shawa. Uživali su u zajedničkim argumentima i diskusijama. Iako su se rijetko slagali, održavali su dobru volju i međusobno poštovanje. No u svom je pisanju Chesterton jasno obrazložio u čemu su se razlikovali i zašto. U djelu Heretici o Shawu piše:
»Nakon što je godinama konstantno kritizirao ljude zbog nenaprednosti, gospodin Shaw je otkrio, s njemu karakterističnim razumom, da je vrlo upitno može li ijedan čovjek na dvije noge uopće biti napredan. Sumnjajući može li se čovječanstvo uopće kombinirati s naprednošću, većina bi se ljudi lako zadovoljila izborom odbacivanja napretka, i predala se čovječanstvu. No gospodin Shaw, kojeg nije lako zadovoljiti, odluči da odbaci čovječanstvo sa svim svojim ograničenjima, i da se umjesto toga preda napretku kao svrsi. Ako čovjek kakav je nama poznat, nije sposoban za filozofiju napretka, gospodin Shaw ne traži novu filozofiju, već novog čovjeka. To je upravo kao dadilja koja dugo pokušava hraniti dijete grokom hranom, i kada otkrije da je hrana neadekvatna, ne baci hranu u potrazi za novom, već izbaci dijete kroz prozor, i traži novo.«Shaw je predstavljao novi princip humanizma, koji se uzdizao u to vrijeme. S druge strane, Chestertonovi su stavovi postajali sve više polarizirani u odnosu na crkvu. U ortodoksiji piše:
»Obožavanje volje je negacija volje. . . Ukoliko bi mi gospodin Bernard Shaw rekao, "Htjedni nešto" to je isto kao da mi kaže "Nije mi važno što hoćeš", a to je isto kao da je rekao "Moja volja nema ništa s tim". Nije moguće diviti se volji uopće, zato sto je srž volje određenost.«Ovaj stil argumentacije Chesterton zove korištenje Nezdravog ili Neobičnog razuma (en. 'Uncommon Sense') – tj. mislioci i popularni filozofi tog vremena, smatrani izuzetno pametnim, govorili su stvari koje su se njemu činile besmislenim. To je ponovo ilustrirano u Ortodoksiji:
»Tako kada gospodin Herbert George Wells kaže (kao što jest negdje rekao), "Sve su stolice različite," ne samo da je izgovorio pogrešnu izjavu, nego i kontradikciju. Ako su sve stolice zaista različite, ne bismo ih mogli zvati "sve stolice".«Ili, opet iz Ortodoksije:
»Divlje obožavanje bezakonja i materijalističko obožavanje zakona skončaju u istom bespuću. Nietzsche savladava zapanjujuće planine, no na koncu ipak stiže u Tibet. Sjeda pored Tolstoja u zemlji ništavnosti i Nirvane. Obojica su bespomoćni-jedan jer ne smije ništa dokučiti, a drugi jer ne smije ništa odriješiti. Tolstojevska je volja smrznuta u budističkom instinktu da su sva posebna djela zla. Ali Nietzschevska je volja podjednako smrznuta njegovim stanom da su sva posebna djela dobra; no ako su sva posebna djela dobra, onda nijedno djelo nije posebno. Nalaze se na raskršću, jedan mrzi sve putece, drugi voli sve puteve. Rezultat je-neke stvari nije teško izračunati. Stoje na raskršću.«Oštri kometari i primjedbe u Chestertonovom se pisanju pojavljuju gotovo impulzivno. Poznata je izreka iz sredine njegovog epa Balada o Bijelom Konju (en. "The Ballad of the White Horse"):
 |
Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava)Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika. |
Chesterton je napisao oko 80 knjiga, nekoliko stotina pjesama, 200-tinjak kratkih priča, 4000 eseja, i nekoliko scenarija. Bio je književni i društveni kritičar, povjesničar, scenarist, teolog i branilac katoličke crkve, debatirao je i pisao misterije. Bio je kolumnist za Daily News, za Illustrated London News, i za vlastitu tiskovinu, G. K.'s Weekly; pisao je i članke za Enciklopediju Britannicu. Njegov najpoznatiji lik je detektiv-svećenik Otac Brown (en. Father Brown), koji se pojavljivao samo u kratkim pričama, dok je njegov neosporivo najpoznatiji roman Čovjek koji je bio četvrtak (en. "The Man Who Was Thursday"). Uvjereni kršćanin bio je puno ranije nego je primljen u katoličanstvo, a kršćanske se teme i simboli pojavljuju kroz mnoga njegova djela. U Sjedinjenim se Američkim Državama njegovo pisanje distribuiralo i populariziralo kroz "The American Review", izdavača Seward Collins iz New Yorka.
Većina njegove poezije malo je poznata, iako se u njoj dobro odražavaju njegova uvjerenja i mišljenja. Vjerojatno najbolje napisan je "Lepanto", dok je "The Rolling English Road" najpoznatija, a "Tajni ljudi" (en. "The Secret People") se najviše citira ("mi smo engleski narod; i zborili još nismo" en. "we are the English people; and we have not spoken yet"). Još jedna odlična pjesma je "Balada samoubojstva" (en. "A Ballad of Suicide").
Njegov "Charles Dickens" (1903.) primio je neke od najširih pohvala. Ian Ker piše ("The Catholic Revival in English Literature, 1845. – 1961.", 2003.) "U Chestertonovim očima Dickens pripada "Veseloj" a ne puritanskoj Engleskoj" (v. Merry England). U četvrtom poglavlju svoje knjige, Ker piše kako Chestertonova misao proizlazi prvenstveno iz njegovog iskrenog poštovanja Dickensa, ponešto komercijaliziran stav u očima drugih književnih mislilaca tog vremena.
Chestertonova djela konstantno izlažu njegovu dosjetljivost i smisao za humor. Ozbiljno komentirajući svijet, vladu, politiku, ekonomiju, filozofiju, teologiju i mnoge druge teme, koristio se paradoksom. Kada je "The Times" pozvao nekoliko eminentnih autora da napišu esej na temu "Što je naopako u svijetu?" (en. "What is Wrong with the World?"), Chesterton je odgovorio pismom:
Draga Gospodo,
Ja sam.
S poštovanjem,
G. K. Chesterton
Chesterton je ovdje tipično kombinirao dosjetljivost s ozbiljnom porukom (ljudska griješnost) i samoomalovažavanje.
Mnogo Chestertonovih djela se i dalje tiska, uključujući zbirke detektivskih priča Otac Brown. Ignatius Press je trenutno u tijeku objavljivanja cjelokupnog djela.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Gilbert Keith Chesterton |
 | Wikizvor ima izvorni tekst Autor:Gilbert Keith Chesterton |
 | Wikicitati imaju zbirke citata o temi Gilbert Keith Chesterton |