Honorije III. Honorius III | |
---|---|
Pravo ime | Cencio Savelli |
Početak pontifikata | 1216. |
Kraj pontifikata | 1227. |
Prethodnik | Inocent III. ( 1198. – 1216.) |
Nasljednik | Grgur IX. (1227. – 1241.) |
Rođen | 18. lipnja 1216. Rim, Italija |
Umro | 18. ožujka 1227. Rim |
Papinski grb | |
Ostali pape imena Honorije | |
Portal o kršćanstvu |
Honorije III., pravog imena Cencio Savelli (Rim, o. 1150. – Rim, 18. svibnja 1227.), bio je papa od 1216. do 1227. godine.
Rodio se u rimskoj aristokratskoj obitelji. Neko vrijeme bio je kanonik u crkvi Santa Maria Maggiore, da bi 1188. postao papinski tajnik, a potom kardinal (1197.).[1] Kao nasljednik Inocenta III. nastavio je borbu protiv albigenza. Potvrdio je dominikanski (1216.), karmelićanski (1220.) i franjevački red (1223.).[2] Godine 1220. okrunio je za cara Fridrika II. koji mu je za uzvrat obećao da će povesti novu križarsku vojnu, ali nije održao svoje obećanje.[3]
Godine 1217. poslao je kraljevsku krunu Nemanjinu sinu Stefanu Prvovjenčanom povodom čega je Raška uzdignuta na rang kraljevine.[4]
Napisao je više djela crkvenog prava, od kojih je najpoznatija zbirka dekretala Compilatio quinta. Također je i autor životopisa papa Celestina III. i Grgura VII. Sastavio je i Liber censuum Romanae ecclesiae, koji predstavlja najvažniji povijesni izvor za proučavanje papinske ekonomije u srednjem vijeku. Osim tih djela, pripisuje mu se i navodno autorstvo nad jednim grimorijem (Grimorij pape Honorija).