Povijest
Jehovinim se svjedocima nazivaju od 1931. godine članovi sljedbe koja je do tada bila poznata pod imenom »Ozbiljnih istraživača Biblije«. Od 1953. godine denominacija se označuje i kao »Društvo novog svijeta«. Ovu sljedbu je utemeljio trgovac Charles Taze Russel, rođen 1852. u Pittsburgu. Njezina je duhovna domovina američki adventizam 19. stoljeća. On otkriva »Božji plan s ljudima«. Russel je 1876. izabran za »pastora« jedne biblijske zajednice. Svršetak svijeta prognozirao je dva puta, 1914. i 1918. godine, ali svoj drugi neuspjeh nije uspio dočekati jer je umro 1916. Njegov je nasljednik postao pravnik Joseph Franklin Rutherford. Nakon njegove smrti vodstvo je preuzeo Nathan Hommer Knorr. Danas imaju svoje središte u Brooklynu.
Nauk o Trojstvu po njihovu je mišljenju nebiblijski, poganski, to je Sotonin izum. Duša čovjeka nije besmrtna. Isus Krist je prvi jedino izravno Božje stvorenje. Krist je izvorno bio arkanđeo jedno od njegovih imena je Mihael. Božić i Uskrs smatraju »poganskim svetkovinama«. Jehovini se svjedoci skupljaju u svojim »Dvoranama Jehovinih svjedoka« kako bi proučavali Bibliju i »Stražarsku kulu«, a sastanak započinju i završavaju molitvom i pjesmom. Oni samovoljno ne tumače Sveto pismo i ne prave »razliku« između Starog i Novog zavjeta. Vjeruju da je Biblija cjelovita knjiga dana od Boga. Ističu postojanje samo jednog Boga s imenom Jehova (JHVH). Ime Jehova su dobili spajanjem suglasnika JHVH sa samoglasnicima hebrejske riječi za Gospodina, Adonaj (JaHoVaH), kasnije postalo Jehova što nema veze s pravopisom hebrejskog jezika. Najstariji hrvatski prijevodi (Ivan Matija Škarić) prevode Božje ime s Jehova. Ne priznaju Sveto trojstvo jer tvrde da je Bog jedan i nedjeljiv. Isusa Krista priznaju kao Sina Božjeg i kao više duhovno biće koje je uskrsnulo i uzašlo na nebo. Jehovini svjedoci tvrde da su se neka proročanstva ispunila u užasima obaju svjetskih ratova, u potresima, epidemijama, gladi, nacističkim i komunističkim progonima. Biblija to vrijeme naziva posljednjim danima, teškim vremenima i sl. Jehovini svjedoci propovijedaju Božje kraljevstvo, kraljevstvo za koje se u molitvi Očenaš moli da dođe i na Zemlju. U »Dvorani Jehovinih svjedoka«, tj. mjestu sastajanja se održavaju sastanci. Na njima se razmatraju biblijske teme, često uz sudjelovanje prisutnih. Jednom tjedno održava se Teokratska škola propovijedanja, koja im pomaže da nauče bolje čitati i proučavati te kvalitetnije poučavati. Drugi tjedni sastanak (nedjelja) uključuje 30-minutni biblijski govor čije su teme obično prilagođene osobama koje nisu Jehovini svjedoci. Nakon toga najčešće slijedi proučavanje Biblije pomoću časopisa »Stražarska kula«. Sastanci počinju i završavaju pjesmom i molitvom. Na njima se ne pronosi plitica za sakupljanje milodara, odnosno nema javnog sakupljanja novčanih priloga. »Stražarska kula« je međunarodni časopis kojeg koriste u svojoj službi propovijedanja. Časopis izlazi neprekidno od 1879. godine trenutačno na 303 jezika s preko 61,651.000[3] primjeraka mjesečno i najtiražniji je časopis na svijetu. Drugi najtiražniji časopis na svijetu je »Probudite se« kojeg također objavljuju Jehovini svjedoci. Izlazi na 117 jezika u preko 60,240.000 primjeraka.[4] Vjernici imaju osnovni zadatak da objavljuju »Božje kraljevstvo« prema Kristovoj zapovijedi svim ljudima dobre volje pa stoga obilaze naselja i susjede šireći vjeru. Jehovini svjedoci prihvaćaju svjetsku povijest kao povijest naroda.
Neki smatraju da su Jehovini svjedoci sekta. Razlog ovome je u tome što Jehovini svjedoci od svojih članova zahtijevaju način života koji odudara od norme koja postoji u društvu, no oni odbijaju takav naziv jer, kako sami kažu i kako definicija sekte sama govori, nisu se odvojili od neke crkve i utemeljili novu religiju, tj. nisu ogranak neke crkve.
Stav goleme većine protestanta je da oni nisu protestanti, niti oni sami sebe ne smatraju protestantima, iako ih katolička crkva ponekad svrstava među njih.
Postoje tri razloga zašto Jehovini svjedoci nisu protestanti.[5]
Kao prvo, iako protestantska učenja ne sadrže neka učenja Katoličke crkve protestantski vođe ipak su zadržali neka učenja Katoličke Crkve poput vjerovanja u Trojstvo, pakao i besmrtnost duše. No Jehovini svjedoci ne vjeruju u ta učenja.
Kao drugo, Jehovini svjedoci ukazuju na neka učenja drugih religija koja su drukčija nego ona navedena u Bibliji. Ali ne čine to tako da ujedinjuju religije kao što postoje mnoge ujedinjene protestantske denominacije. Oni žele pojedincima skrenuti pažnju na Bibliju. Iako su Bibliju sastavili prvi Crkveni oci, Jehovini svjedoci tvrde kako oni tumače Bibliju točnije od njih.
Te kao treće, za razliku od Protestantskog pokreta koji se sastoji od mnogo denominacija, Jehovini svjedoci su ujedinjeni u veliko međunarodno bratstvo. Što zapravo čini Jehovine svjedoke religijom drugačijom od Kršćanstva kao Islam ili Hinduizam.
