Juraj Njavro | |
![]() Juraj Njavro | |
Rođenje | 2. srpnja 1938. |
---|---|
Smrt | 15. rujna 2008. |
Politička stranka | HDZ |
Zanimanje | liječnik |
Juraj Njavro (Cerovica, Neum, 2. srpnja 1938. – Zagreb, 15. rujna 2008.),[1][2] bio je hrvatski liječnik, ministar u tri Vlade i saborski zastupnik u tri mandata.
Juraj Njavro rodio se je u Cerovici pokraj Neuma 1938. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a Medicinski fakultet u Zagrebu.[3] U Zagrebu diplomirao je na Medicinskom fakultetu, a nakon toga završio je specijalizaciju i poslijediplomski studij opće kirurgije.[4]
Nakon što je razmijenjen iz logora došao je u Zagreb gdje je ubrzo počeo raditi u bolnici u zagrebačkoj Dubravi na odjelu kirurgije.[4] U mirovinu je otišao 22. prosinca 2003. godine.
Bio je član Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije. Bio je predsjednik "Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-1991".[4]
O svojim ratnim i zatočeničkim danima dr. Njavro napisao je knjigu Glava dolje ruke na leđa (Quo Vadis, Zagreb, 1992., 180 str.).
Preminuo je 15. rujna 2008. godine, a pokopan je 18. rujna na zagrebačkom groblju Mirogoju uz ostale velikane.
Dr. Njavro u Medicinskom centru Vukovar počeo je raditi 1969. godine a 1991. godine početkom Domovinskoga rata bio je na položajuu šefa vaskularne kirurgije vukovarske bolnice.[4] Za vrijeme bitke za Vukovar i opsade grada bio je zapovjednik ratnog saniteta općine Vukovar.[4]
U javnosti je postao poznat kao legendarni kirurg i heroj vukovarske bolnice, u kojoj je ostao do kraja opsade grada u Domovinskom ratu, 1991. godine, nakon čega je s dijelom hrvatskih branitelja i civila, zatočen u srpskom koncentracijskom logoru u Srijemskoj Mitrovici.
Nakon oslobođenja iz srpskog zatočeništva kao član HDZ-a 1992., zatim 1995., te još jednom 2000. godine izabran je za zastupnika u Hrvatskome saboru.
U Vladi Hrvoja Šarinića (1992. – 1993.) bio je ministar zdravstva, u Vladi Nikice Valentića (1993. – 1995.) obnašao je dužnost ministra za humanitarna pitanja, a bio je i na položaju ministra hrvatskih branitelja Domovinskog rata u Vladi Zlatka Mateše (1996. – 1997.).