Kabelska televizija način je distribucije televizijskog programa putem kabela, tipično putem bakrenog koaksijalnog kabela (od 1936. godine u Velikoj Britaniji) ili optičkim kabelima - svjetlovodima.
Svjetlovodima se signal šalje digitalno, po DVB-C standardu.
Kabelska televizija pojavila se u Hrvatskoj kasno, tek početkom 1980-ih godina u Zagrebu (Dugave). Do tada su pojedine zgrade ili ulice imale privatne kabelske sustave, regulirane na dobrovoljnoj bazi.[1] Stanje se radikalno mijenja početkom 21. stoljeća, kad telekom operateri ulaze na tržište IP televizije, te dotadašnji pružatelji usluga često samo kabelske televizije da bi opstali počinju pružati i usluge kabelskog interneta. U Hrvatskoj je 2002. godine bilo 25 kabelskih sustava s koncesijom,[2] krajem 2011. godine HAKOM iznosi podatak da 9,61% kućanstava u Hrvatskoj gleda kabelsku televiziju,[3] u veljači 2013. postoji 46 operatora "Usluga prijenosa slike, govora i zvuka putem elektroničkih komunikacijskih mreža (što isključuje usluge radiodifuzije)", no realni broj je manji jer treba isključiti slučajeve dva operatora registrirana na istoj adresi.[4]