 
|
Tekst na ovoj razdvojbenoj stranici je potrebno izdvojiti u zasebne članke. (Rasprava) |
Koherencija može značiti:
- koherencija (lat. cohaerentia: sveza, povezanost), u filozofiji, je povezanost nečega što pripada zajedno, logička i osjećajna dosljednost između dvaju istodobnih procesa i uzajamna ovisnost mišljenja i djelovanja. Načelo je koherencije: sve što postoji povezano je i može se pouzdano upoznati bez njegovih temelja kroz uzajamne veze. U teoriji koherencije istinitost je nekog suda u tome da je on član prikladno definirana korpusa drugih sudova. Koherencija se oslanja na:
- vjerovanje koje je provjereno u pogledu istinitosti u svjetlu drugih vjerovanja, uključujući i perceptualna vjerovanja;
- vjerovanje iz kojega ne možemo iskoračiti preko našega vlastitog sustava vjerovanja kako bismo vidjeli koliko dobro to vjerovanje funkcionira u korespondentnosti sa svijetom.
Za teoretičara čiste koherentnosti iskustvo je relevantno samo kao izvor perceptualnih vjerovanja koja zauzimaju svoje mjesto kao dio koherentnog ili nekoherentnoga skupa. Logički pozitivisti potpuno napuštaju pojam epistemološkoga temelja u odnosu na koherentne teorije istine.
- koherencija (fizika), u fizici, je međusobna usklađenost dvaju ili više procesa. Koherentni valovi su mehanički ili elektromagnetski jednakih frekvencija, polarizacija i stalnog odnosa faza. Ako se takvi valovi superponiraju, nastaje stacionarna interferencija valova. Koherentne je valove teško dobiti iz dvaju neovisnih izvora, ali se to obično ostvaruje dijeljenjem vala iz jednog izvora u dva snopa i zatim njihovom superpozicijom. U optici je izumom lasera dobiven stalan izvor monokromatskih koherentnih valova, pa se on rabi gdje god je potrebno stvaranje interferencijskih slika, na primjer pri analizi titranja membrana, u interferometriji, u holografiji i drugo.[1]
