 |
U ovom je članku uočeno pogrešno pisanje godina, imena mjeseci ili cijelih nadnevaka.Članak treba ispraviti u skladu s preporukama. |
|
Ovom članku ili jednom njegovom dijelu treba formatirati tekst.Tekst u članku treba estetski urediti. |
|
Ovaj članak zahtjeva provjeru i čišćenje vanjskih poveznica.Popis vanjskih poveznica treba preurediti u skladu s pravilima na stranici Wikipedija:Vanjske poveznice. |
Konzervator restaurator je osoba koja radi na konzervaciji restauraciji kulturne baštine,uz napomenu da spomenuto uključuje i zaštitu i zbrinjavanje muzejskih zbirki.Rad uključuje određenje strukturalne stabilnosti objekta,te procjenu stupnja kemijskog ili fizikalnog propadanja,kao i izvođenje postupaka koji korigiraju spomenute probleme. Sam postupak mora biti zasnovan na vrjednovanju estetskih,povijesnih i znanstvenih osobina objekta.
Sve na objektu primijenjene mjere moraju biti zasnovane na promišljenosti,reverzibilnosti i lakoj identifikaciji.[1]
Preventivna konzervacija se pak bavi stvaranjem okolišnih uvjeta koji će doprinijeti što manjem i sporijem propadanju predmeta.Kontrola mikroklime unutar izložbenih prostora(temperatura ,relativna vlažnost zraka,razina rasvijete),odnosno čuvaonica, te tijekom transporta predmeta jednako je važna kao i kontrola tijekom konzervatorsko restauratorskih zahvata.[2]
Danas se konzervatori restauratori školuju putem 5 godišnjeg diplomskog studija,te stječu naziv magistra umjetnosti ( razina 7 Europskog kvalifikacijskog okvira ).
Nekada je vodeću ulogu u obrazovanju restauratora imalo pripravništvo no danas njegova važnost sve više slabi, obzirom na sve brži razvoj ove struke.
Konzervatori restauratori obično se specijaliziraju za jednu vrstu objekata,poput primjerice slika,radova na papiru,tekstil,skulpturu,namještaj,rijetke knjige, metal, fotografiju, ili za arheološki, dekorativan ili etnografski materijal.
Konzervatori restauratori kod nas većinom rade u muzejima,knjižnicama,arhivima,te državnim ustanovama ,poput Hrvatskog restauratorskog zavoda. U svom radu prije svega surađuju s kustosima, te konzervatorima tehničarima.
U Hrvatskoj trenutačno djeluju tri studija konzervacije restauracije, u Zagrebu, Splitu (oba od 1997.) te Dubrovniku (od 2005.).
Konzervatori restauratori brinu,upravljaju,tretiraju,rade na očuvanju,te dokumentiraju različite povijesne predmete,poput umjetnina i kulturnih spomenika .[3]
U Hrvatskom restauratorskom zavodu na poslovima konzerviranja restauriranja rade trenutačno oko 182 osobe,od toga 116 restauratora,dok je u muzejima trenutačno zaposleno oko 115 osoba od čega 56 restauratora.[9][10]Oko 208 osoba radi samostalno,no broj restauratora među njima nije definiran(Ministarstvo kulture u svojim dokumentima ne navodi zvanja i školsku spremu istih).[11]Ovome treba pribrojiti i 12 osoba koje rade u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici(od toga 4 restauratora) i 17 osoba koje rade u Hrvatskom državnom arhivu(od toga najmanje 3 restauratora).
Nadalje u ovu brojku treba uračunati i oko 300 osoba koje su do danas završile jedan od 3 hrvatska studija konzerviranja restauriranja,uz napomenu da niti 10 % spomenutih nije zaposleno niti u HRZ,niti u muzejima niti kao samostalni konzervatori restauratori (isto tako treba naglasiti da je prvenstveni kočničar zapošljavanja konzervatora restauratora ministarstvo kulture).
Što se tiče muzeja sustavno organiziranog stručnog usavršavanja nema i to usprkos očiglednoj potrebi za istim (oko 80 % osoba koje rade na poslovima konzerviranja restauriranja u muzejima nema nikakovo formalno konzervatorsko restauratorsko obrazovanje). Osobe koje odlaze na stručno usavršavanje ili stručne skupove u inozemstvo nemaju obavezu podjele stečenih iskustava putem javno dostupnih izviješća ili predavanja.
Hrvatski restauratorski zavod pak svojim djelatnicima nudi određene mogućnosti stručnog usavršavanja.
Mogućnost stjecanja doktorata u području konzerviranja restauriranja zasada ne nudi niti jedan od tri hrvatska studija posvećena ovoj disciplini(no nekoliko osoba koje rade u HRZ odnosno na edukaciji konzervatora restauratora stekle su zvanje doktora znanosti ( odnosno jednom slučaju umjetnosti - ovo i jest jedino zvanje koje bi konzervatori restauratori kod nas mogli i trebali steći sukladno zvanjima i obrazovnom sustavu jer diplomirani konzervator restaurator kod nas stiče zvanje magistra umjetnosti a ne znanosti) no nije jasno koje su znanosti oni doktori jer konzerviranje restauriranje se kod nas ne smatra za znanost ( da bi postalo primijenjena znanost trebalo bi se predavati na npr. Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije ili recimo strojarstva, ako gledamo primjere njemačkih studija koji obrazuju konzervatore restauratore ) ,kako spomenuti nisu studirali niti povijest umjetnosti niti arheologiju niti muzeologiju ne mogu biti niti doktori spomenutih znanosti(odnosno očito mogu no tada se u biti radi o "doktorima" znanosti),da li je put korištenja veza i poznanstava te nedefiniranih zakonskih akata ispravan put definiranja konzervacije restauracije kao znanosti pokazat će vrijeme).
U Hrvatskoj konzervatori restauratori se okupljaju u 4 strukove udruge.To su sekcija pri ULUPUH-u,sekcija pri Hrvatskom muzejskom društvu,te Hrvatsko restauratorsko društvo i IIC - hrvatska sekcija.
Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu,Hrvatskom državnom arhivu,Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,te samostalno,odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima: