| Dio skupine članaka o |
| Carskim, kraljevskim, plemićkim i viteškim titulama u Europi |
|---|
.svg) |
| imperator • car • carica • kaiser |
|
kralj • kraljica (supruga • vladarica • majka) veliki vojvoda • nadvojvoda • nadvojvotkinja despot |
|
princ / kraljević • princeza / kraljevna infant • infanta • vojvoda • vojvotkinja krunski princ • krunska princeza veliki knez • herceg • izborni knez • ban knez • kneginja • knjaz |
|
markiz • markiza • markgrof • markgrofica palatinski grof • veliki župan |
|
grof • grofica • earl • jarl • ealdorman župan |
|
vikont • vikontesa • kaštelan • burgrof vidame |
| barun • barunica • freiherr • primor • boljar |
| ritter • baronet • nobile |
|
vitez • plemeniti • ekves • carski vitez družinik |
| esquire • gospodar • vazal |
Kralj je vladar u državnom uređenju koje se zove kraljevstvo ili kraljevina. Najčešće je nasljedni vladar iz određene vladarske dinastije, no postojali su i izborni kraljevi (primjerice u Poljskoj) ili de iure izborna kraljevstva (Hrvatsko-ugarsko Kraljevstvo do Pragmatičke sankcije). Titula kralja je po hijerarhiji odmah ispod carske i iznad vojvodske ili nadvojvodske titule.
Hrvatskom nazivu titule kralj odgovara latinski naziv rex. Riječ poznaju svi slavenski jezici: hrvatski, srpski, bošnjački i slovenski kralj, ruski коpоль, češki, slovački král, bugarski, makedonski кpaл, poljski król. Od Slavena su naziv preuzeli Mađari (király), bizantski pisci (ϰράλης), Albanci (kral) i Turci (kral). Riječ vjerojatno potječe od osobnog imena franačkoga kralja i kasnijega rimskog cara Karla I. Velikoga (768. – 814.). Prvotni je slavenski oblik riječi po mišljenju mnogih slavista korl ili korlj.[1]
Za razliku od većine današnjih državnih uređenja u kojima se ljudi koji vode i upravljaju državom biraju, kraljevska titula obično je nasljedna (prenosi se krvnim srodstvom). Postojala su dva načela nasljeđivanja kraljevske krune: načelo primogeniture kod kojeg najstariji sin nasljeđuje oca, i načelo seniorata, kod kojeg mlađi brat nasljeđuje starijeg.