Krtica | |
---|---|
Status zaštite | |
Status zaštite: Smanjeni rizik | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Mammalia |
Red: | Soricomorpha |
Porodica: | Talpidae G. Fischer, 1814 |
rodovi | |
17 rodova, vidi tekst | |
Baze podataka | |
Krtice su pripadnici porodice sisavaca (Talpidae) u redu Soricomorpha koji žive ispod tla, kopajući tunele. Neke vrste su dijelom i vodene, kao što su Desmani. Imaju cilindrična tijela prekrivena crnim krznom s malim ili pokrivenim očima i općenito se ne služe vidom, dok im uši nisu vidljive. Hrane se malim beskralješnjacima koji također žive ispod zemlje. Krtice se nalaze u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji.[1][2]
Na području Euroazije i Amerike se nalazi 35 vrsta. Krtice se pogrešno smatraju štetočinama: ne jedu korijene biljaka već kukce i nametnike a kopanjem miješaju humus. Jedini su problem nakupine zemlje kada izađu na površinu.
Krtice su općenito male životinje: dužina tijela im je između 6 i 22 cm a težina između 9 i 170 grama. Dužina repa varira od vrste do vrste: u većini je kratak, prekriven rijetkim dlakama koje služe za opipavanje i omogućuju orijentaciju prema natrag. No kod ruskog Desmana je rep skoro jedanko dug kao i tijelo te čak i omogućuje kretanje u vodi.
Tijela krtica su cilindrična, s kratkim vratom koji spaja zaoštrenu glavu. Krzno im je nježno i mekano. Mogu se stoga kretati u tunelima i naprijed i nazad. Desmani imaju i krzno koje odbija vodu. Sve vrste imaju žlijezde.
Udovi krtica su kratki i završavaju s po pet prsta s kandžama ili noktima. Većinom se koriste za kopanje zemlje. Goljenica i kopča udova su spojeni u unutrašnoj polovici. Ruke leže daleko ispred prsog koša, blizu glave. Zglobovi su spojeni s ramenima te služe samo za pozicioniranje ruke. Ove životinje imaju za sisavce jedinstveno gibku poveznicu između ključne kosti i ruke. Kopanje se odvija uz pomoć okretanja gornje ruke koja ima dobro razvijene mišiće.[1]
Udovi Desmana su pak prekriveni kožom za plivanje i dlakama nalik četki koji su prilagođeni vodenom životu te se ne koriste često za kopanje, makar mogu napraviti svoje vlastite nastambe.
Lubanja krtica je izdužena i ravna, s karakteristično dugim nosom koji sliči surli te je vrlo gipkljiv i većinom nema dlaka. Oči krtica su zakržljale, male i dijelom prekrivene kožom. Većina vrsta jedino može uočiti razliku između mračnog i svijetlog. Svakoj vrsti nedostaje pužnica, izuzev Uropsilinae.
Čeljust krtica je, poput većine kukcojeda, prekrivena oštrim zubima i prilagođena njihovom životnom načinu. Krtice imaju između 34 i 44 zuba – neke vrste koje imaju 44 zuba su sačuvale originalni broj visokih sisavaca. Mliječni zubi se često zamijene stalnim zubima kratko nakon rođenja ili još i prije.
Važnu ulogu u percepciji igra njuh pošto je područje njuške bogata njušnim receptorima. I sluh je dobro razvijen.
probavni takt je kod svih kukcojeda jednostavno građen. Crijeva su kratka i nalikuju na jednostavnu cijev, a slijepo crijevo nedostaje. Krtice su se i prilagodile rijetkom kisiku u tunelima, tako da im je udio hemoglobina u krvi upadljivo viši od sisavaca slične veličine.
Mužjacima testisi leže izvan trbušne šupljine u mošnjastim borama, dok ženke imaju dvodijelnu maternicu.
Krtice izbjegavaju pjeskovito tlo i vole rahlu zemlju. Prirodni neprijatelji su im tvorovi, sokolovi, lasice, sove i zmije. Komore s gnijezdom nalaze se uglavnom između 30-60 cm ispod površine. Glasaju se piskavim zvukom.
Porodica se dijeli na tri potporodice, 7 plemena i 17 genera:
Nekada je čovjek lovio krtice radi krzna, no danas se to više ne događa. Današnji konflikt čovjeka i krtice se odvija zbog krtičnjaka na travnjacima. Iako su krtice većinom mesožderi i ne uzimaju biljnu hranu, ipak povremeno mogu oštetiti korijene nekih biljaka, no većinom krtičnjaci smetaju samo zbog "estetskih razloga". Stoga ljudi istrebljuju krtice tako da su u međuvremenu neke vrste ugrožene.
IUCN je stavio dvije vrste pod status „ugroženosti od istrebljenja“ (critically endangered) a osam vrsta su "jako ugrožene" (endangered) ili samo "ugrožene" (vulnerable).[5]
Dugo vremena se mislilo da su krtice u bliskom srodstvu s rovkom, no molekularna istraživanja su otkrila da zapravo dijele taksone i s ježevima.[6] Fosili tih životinja postoje od Eocena, a najstariji primjerak je u Europi pronađena vrsta Eotalpa. U Sjevernoj Americi postoje od Oligocena a u Aziji od Miocena.