Leukociti (grč. λευκός, leukós - bijeli + κύτος, kýtos - stanica, šupljina) ili bijele krvne stanice su krvne stanice imunološkog sustava čija je osnovna uloga zaštita organizma od mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) te stranih tijela koji prijeđu prirodne barijere kože i sluzokože. Postoji pet osnovnih vrsta leukocita koji se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji.[1]
Životni vijek leukocita je u prosjeku 3 do 6 dana, a nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima i prsnoj žlijezdi. Promjer im se kreće od 8 do 12 mikrometara,[2] a njihov je broj od 4 do 9x109 u litri krvi.[3] Broj leukocita može varirati tijekom različitih fizioloških uvjeta i starenjem.
Leukociti sadrže oko 80% vode, velike količine glikogena koji služi kao izvor energije, nukleoproteida, histamin i heparin. Od fizičkih osobina najvažnije je ameboidno kretanje kojim leukociti procesom kemotaksije prelaze iz krvi u čvrsta tkiva.
Živi leukociti nemaju konkretnu nijansu citoplazme. Jezgre u nekim slučajevima osvjetljenja mikroskopom mogu imati zelenkastu nijansu zbog ogiba svjetla, a kod neutrofila su i zaista zelenkaste jer sadrže veliku količinu mijeloperoksidaze. Velike nakupine leukocita su bijele zbog disperzije svjetla, odnosno zelenkaste u slučaju neutrofilije.
Fiksirani i obojani klasičnim postupcima iz porodice Romanovskijevih bojanja, imaju plavoljubičastu jezgru, a citoplazmatske granule ljubičaste, blijedoljubičaste ili narančasto-ružičaste boje.
Oblik leukocita se razlikuje ovisno o vrsti. U nepodraženom stanju, svi su leukociti periferne krvi okruglog oblika. Osnovna karakteristika nekih vrsta leukocita su specifične citoplazmatske granule. Ovisno o tome imaju li ili nemaju granule, dijele se na:[4][5]
vrsta | izgled Romanovski-bojane stanice pod mikroskopom | skica | prosječan postotak u krvi odraslog čovjeka |
promjer [μm][6] | funkcija[3] | jezgra[3] | boja granula tretiranih Romanovskijevim bojama[3] | životni vijek[6] |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
neutrofil | 62 % | 10–12 |
|
više režnjeva | blijedo ružičasta | 6 sati – nekoliko dana | ||
eozinofil | 2.3 % | 10–12 |
|
dva režnja | crveno-narančasta | 8–12 dana (u krvotoku 4 – 5 sati) | ||
bazofil | 0.4 % | 12–15 | dva ili tri režnja | tamno ljubičasta | od nekoliko sati do nekoliko dana | |||
limfocit | 30 % | 7–8 |
|
okrugla, decentrirana | azurofilne granule u NK-limfocitima i citotoksičnim (CD8+) T-limfocitima | godinama za stanice imunološke memorije, nekoliko tjedana za ostale limfocite. | ||
Monocit | 5.3 % | 7.72–9.99[7] |
|
bubrežasta | nema | nekoliko sati do nekoliko dana | ||
Makrofag | oko 21 ponekad do 60–80 | Nastaje aktivacijom monocita.
|
promjenjivog oblika | nakon aktivacije: nekoliko dana neaktiviran: nekoliko mjeseci do nekoliko godina | ||||
Dendritička stanica | Potječe i iz limfoidne i mijeloidne linije.
|
sličan makrofagu |
Životni vijek leukocita je različit, ovisno kojoj vrsti pripadaju. Neki leukociti koji se razviju u koštanoj srži tamo ostaju pohranjeni dok za njima ne nastane potreba. Primjerice, granulociti nakon ulaska u krv žive još oko 5 dana. Glavna zadaća leukocita je obrana organizma od stranih, opasnih napadača (antigena), što su prvenstveno mikroorganizmi.
Granulociti se stvaraju u jetri fetusa, a kod djece i zdravih osoba u koštanoj srži. Limfociti se stvaraju uglavnom u slezeni i limfnim čvorovima, a monociti u koštanoj srži.
|date=
(pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)