Loire (u hrvatskim tekstovima i kroatizirano Loara,[1] francuski izgovor [lwaʁ]; okcitanski: Léger; bretonski: Liger) je svojom dužinom od 1020 km najduža rijeka u Francuskoj. Izvire u planini Cévennes, protječe Središnjim masivom i Pariškom zavalom i kod Saint-Nazairea se ulijeva u Atlantski ocean. U donjem toku je Loire jedna slobodno tekuća rijeka, bez brana koje bi ometale njen prirodni tok. U gornjem toku je od Roannea više puta pregrađivana. Ranije je Loire bila veoma važna vodena prometnica, danas je plovna samo od ušća do Nantesa. Uzvodno od Nantesa njome plove još samo turistički brodovi, koji gostima omogućavaju pogled na bajkovit krajolik i svjetski poznate dvorce uz njenu obalu. Glavni pritoci s desne strane: Arroux, Sarthe s Loirom i Mayenneom; s lijeve: Allier, Cher, Indre, Vienne i Sèvre Nantaise.
Godine 2000. je UNESCO proglasio Loire između gradova Sully-sur-Loire i Chalonnes-sur-Loire svjetskom kulturnom baštinom.
Dana 2. prosinca 2000. god., UNESCO je središnji dio doline rijeke Loire između Maine i Sully-sur-Loire, upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi. Ovo područje obuhvaća i francuske departmane Loiret, Loir-et-Cher, Indre-et-Loire, i Maine-et-Loire. Spomenike je uneskov odbor opisao kao: "izniman kulturni krajolik velike ljepote, koji se sastoji od povijesnih gradova i sela, velikih arhitektonskih spomenika (Châteauxa) i zemljišta koji su kultivirani i oblikovani stoljetnom interakcijom između lokalnog stanovništva i njihovog fizičkog okoliša, jedinstvenog rijeci Loire."
Dvorci (francuski: Châteaux), kojih je više od tri stotine, predstavljaju razvoj graditeljstva od utvrda iz 10. stoljeća do sjajnih palača izgrađenih pola tisućljeća kasnije.
Kad su francuski kraljevi (najprije Franjo I., francuski kralj) započeli gradnju svojih velikih dvoraca u dolini Loire, plemstvo je, ne želeći ili čak ni usudivši se biti daleko od sjedišta moći, slijedilo primjer. Njihova prisutnost u bujnoj i plodnoj dolini Loire počela je privlačiti najbolje arhitekte i dizajnerakrajolika. Čak su i nakon vraćanja dvora u Pariz izgradnjom Louvrea i versajske palače, bogati plemići nastavili graditi i dotjeravati dvorce u dolini Loire.
Nakon Francuske revolucije mnogi su stradali, ali su danas većinom obnovljeni i mnogi su otvoreni javnosti kao muzeji ili hoteli, dok su najveći poput Chamborda državni dvorci koji privlače stotine tisuće turista godišnje.
Na popisu su uključeni dvorci koji se nalaze na obalama rijeke Loire, ili na nekoj od njenih pritoka (Maine, Cher, Indre, Creuse i Loir) u zaštićenom području.
Henrik II., kralj Francuske, je poklonio ovaj dvorac svojoj ljubavnici koja ga je prodala Phillipeu Huraultu koji ga u 17. st. proširuje i uređuje. Još uvijek pripada obitelji i u njemu živi preko 70 lovačkih pasa.
Vjeruje se kako je ovaj dvorac iz 15. st. inspirirao Charles Perraulta da napiše Trnoružicu, a sigurno je bio inspiracija Disneyu za njegov dvorac u Disneylandu.
1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja
3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja
5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja
6) Francuski prekomorski posjedi