Marshallov plan, službeno nazvan Plan europske obnove, je bio službeni plan SAD-a o obnovi poslijeratne Europe i suzbijanju utjecaja komunizma nakon Drugog svjetskog rata. Zadatak o izradi plana dobio je George Marshall i njegovi kolege iz Državnog tajništva, a ponajviše su uz Marshalla doprinijeli William L. Clayton i George F. Kennan.
Plan obnove je napravljen na sastanku između država sudionica plana 12. srpnja1947. Marshallov plan nudio je takvu vrstu pomoći i Sovjetskom Savezu i njegovim saveznicima, no samo ako bio oni napravili političke reforme i prihvatili neke vanjske kontrole. Plan je djelovao 4 godine počevši u srpnju 1947. U tom periodu nekih 13 milijardi američkih dolara ekonomske i tehničke pomoći je poslano europskim zemljama koje su postale članice OECD-a.[1]
Do perioda kada je plan došao do točke svog kompletiranja, ekonomija svake države sudionice, osim Njemačke, porasla je u odnosu na onu prijeratnu. Tijekom sljedeća 2 desetljeća, skoro sve države Zapadne Europe uživale su u svome rastu i poboljšanju životnih uvjeta. Marshallov plan se dugo smatrao jednim od prvih procesa Europske integracije. Jedina njegova posljedica je znatna amerikanizacija ekonomije i tehnike u Europi i načina upravljanja njima.
↑ Tih 13 milijardi $ uspoređeno je s američkim BDP-om iz 1948. koji je iznosio 258 milijardi $.
↑Odnosi se smo na anglo-američke okupacijske zone koje su 1949. postale Zapadna Njemačka. Plan je uključivao cijelu Njemačku no nije primijenjen na Sovjetskoj zoni.
Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava)Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.
United States Secretary of State James F. Byrnes famous Stuttgart speech, September 6, 1946 The speech marked the turning point away from the Morgenthau Plan philosophy of economic dismantlement of Germany and towards a policy of economic reconstruction.