Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM	B27.0, B27.9, B27
MeSH	D007244

Mononukleoza, poznata i kao bolest poljupca, je zarazna bolest uzrokovana Epstein - Barrovim virusom (EBV) u 90 % slučajeva, a u preostalih 10 % citomegalovirusom (CMV). Kada se djeca zaraze ovim virusom, infekcija obično prolazi bez simptoma. Ako se odrasli zaraze, 25-75 % će razviti simptome ove bolesti za koju su tipična tri simptoma: povišena tjelesna temperatura, povećani limfni čvorovi i upala grla.

Uzročnik

Epstein Barrov virus (EBV) je B limfotropni (ima izrazitu sklonost za napadanje B limfocita) herpesvirus koji je rasprostranjen diljem svijeta. Osim što uzrokuje infekcijsku mononukleozu, ovaj se virus povezuje s karcinomom grla i određenim B-staničnim limfomima.

Patogeneza

Većina ljudi se zarazi EBV-om već u djetinjstvu. Infekcija obično prolazi neprimjetno. Relativno rijetko, obično kod adolescenata, razvijaju se simptomi infektivne mononukleoze. Virus se prenosi slinom. U ždrijelu ulazi u B-limfocite koji se nalaze u limfnom tkivu. U zaraženim B-limfocitima, koji se umnožavaju i cirkuliraju krvotokom, dolazi do drugih limfnih tkiva. Inkubacija traje 4-8 tjedana.

Prijenos bolesti

EBV se prvenstveno prenosi putem sline, a rjeđe transfuzijom krvi. Obično se prenosi ljubljenjem i dodirivanjem dijelova tijela i predmeta natopljenih zaraženom slinom. Budući da je prijenos kapljicama malo vjerojatan, izolacija oboljelih nema smisla. Virus u domaćinu ostaje doživotno; prvih 18 mjeseci nakon infekcije izlučuje se slinom, a nakon toga povremeno. Osobe slabijeg imunološkog statusa (praktički svi bolesnici s AIDS-om, 25-50 % osoba s presađenim organima) češće šire virus.

Simptomi

4-8 tjedana nakon infekcije pojavljuju se prvi simptomi: malaksalost, gubitak apetita i zimica koji po nekoliko dana prethode početku upale grla, vrućice i povećanja limfnih čvorova. Teški oblik upale grla obično natjera bolesnike da potraže medicinsku pomoć. Povremeno će bolesnici zamijetiti samo vrućicu ili povećane limfne čvorove ili će u njih biti prisutna samo jedna od komplikacija. Većina bolesnika tuži se na glavobolju i malaksalost.

Tijek bolesti

Infekcijska mononukleoza je u većini slučajeva bolest prirodno ograničena trajanja. Upala grla je intenzivna 5-7 dana, a nakon toga jenjava u tijeku sljedećih 7-10 dana. Povišena temperatura obično traje 7-14 dana, ali ponekad može potrajati i nešto duže. Limfni čvorovi se najčešće smanjuju tijekom 3 tjedna. Umor je najtvrdokorniji simptom. Većina bolesnika se za 3-4 tjedna osjeća dovoljno dobro za povratak u školu ili na posao, ali poneki bolesnici mjesecima mogu osjećati iscrpljenost, smetnje koncentracije i nemogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Obično su to bolesnici koji su imali blagi početak bolesti, bez teškog oblika upale grla i visoke vrućice. Od ostali laboratorijskih nalaza tipično je umjereno povećanje razine jetrenih enzima (transaminaza). Definitivna dijagnoza se postavlja serološkim pretragama, kojima se dokazuje prisutnost protutijela protiv EBV-a.

Bolest najčešće prolazi bez komplikacija. U vrlo malom broju slučajeva dolazi do težih promjena u krvnoj slici (leukopenija, trombocitopenija), do meningitisa, encefalitisa, miokarditisa itd. Ruptura slezene je izuzetno rijetka komplikacija, do koje može doći zbog udarca u trbuh kod izrazitijeg povećanja slezene.

Komplikacije

Komplikacije infektivne mononukleoze nisu česte, ali mogu biti jako dramatične pa postaju dominantne manifestacije bolesti. Tu spadaju:

autoimuna hemolitička anemija koja obično prestaje za 1-2 mjeseca
blaga trombocitopenija (smanjenje broja trombocita) u 50 % slučajeva - prestaje za 3-6 tjedana
teška trombocitopenija - vrlo rijetka
blaga granulocitopenija (smanjenje broja granulocitnih leukocita) - obično jenjava za 3-6 tjedana
teška granulocitopenija - iznimno rijetka, povezana s teškom infekcijom li smrću
prsnuće slezene - rijetka komplikacija koja se javlja u drugom ili trećem tjednu bolesti; simptomi su podmukla ili nagla bol u trbuhu, ubrzan rad srca, nizak krvni tlak, hladan znoj
neurološke komplikacije - paraliza moždanih živaca, upala mozga i moždanih ovojnica (meningoencefalitis), Guillain-Barreov sindrom, cerebralni napadaji, upala kralježničke moždine, psihoza
hepatitis - uobičajena je komponenta infekciozne mononukleoze; gotovo 90 % bolesnika ima blago povećanje jetrenih enzima, ali teški ili trajni poremećaj jetre iznimno je rijedak
srčane abnormalnosti - vrlo rijetke (upale osrčja, upale srčanog mišića, stezanje srčanih arterija, promjene u EKG-u)
opstrukcija dišnih putova zbog povećanih limfnih čvorova

Smrtnost

Više od 90 % slučajeva bolesti ima dobroćudan i nekompliciran tijek. Ova je bolest rijetko smrtna; neurološke bolesti, opstrukcija dišnih putova i prsnuće slezene najčešći su uzrok smrti u prethodno zdravih osoba. Rizično stanje nazvano Spolno (x) vezani limfoproliferacijski sindrom (XLP) ili Duncanov sindrom javlja se kod muških osoba. 40 % muškaraca zahvaćenih ovim stanjem umire nakon EBV infekcije. Ova se bolest, o kojoj se još uvijek ne zna dovoljno, očituje enormnim umnožavanjem limfnog tkiva s mogućim teškim imunološkim ili hematološkim posljedicama kao što su agamaglobulinemija, aplastična anemija ili limfocitni limfom.

Dijagnoza

Osim nabrojenih simptoma, dijagnozu potvrđuju sljedeći laboratorijski nalazi:

povišen broj leukocita
povećan broj atipičnih limfocita (kod 75 % oboljelih). Limfociti su vrsta bijelih krvnih stanica koji se u ovoj bolesti razlikuju od normalnih - povećani su i promijenjena im je jezgra
postojanje heterofilnih antitijela (u 50 % djece i do 95 % odraslih). To su antitijela na ovčje eritrocite koji se dokazuju tzv. monospot testom.
blaga granulocitopenija (smanjenje broja granulocitnih leukocita)
blaga trombocitopenija (smanjenje broja trombocita)
blagi porast imunoglobulina IgM, IgG i IgA
blagi rast jetrenih enzima
prisutnost EBV-specifičnih antitijela - ovi serološki testovi sa sigurnošću dijagnosticiraju EBV infekciju, a mogu se napraviti odmah ili ako su gore navedeni nalazi proturječni

Razlikovanje CMV i EBV mononukleoze

Bolesnici s mononukleozom uzrokovanom citomegalovirusom (CMV) u prosjeku su stariji i obično je bolest karakterizirana upalom grla i vrućicom. Upala grla i povećanje limfnih čvorova rjeđe nastaju. Bolest nastaje podmuklije i sporije prestaje nego bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom. Dijagnoza se postavlja izolacijom virusa u krvi ili specifičnim antitijelima na CMV.

Liječenje

Liječenje je simptomatsko jer nema lijeka protiv uzročnika. Bolesnicima se preporučuje:

mirovanje - bolesnici trebaju mirovati, što ne znači da trebaju strogo ležati u krevetu jer nema dokaza da strogi odmor pospješuje oporavak
pijenje većih količina tekućine dok traje vrućica
po potrebi uzeti lijekove za sniženje visoke temperature koje preporuči liječnik. Djeca do 12 godina trebala bi izbjegavati acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin. Andol) zbog opasnosti od komplikacija (Reyov sindrom).
pastile ili tvrdi bomboni mogu se uzeti kod grlobolje jer njihovo žvakanje pospješuje izlučivanje sline i gutanje nakupljenog sekreta
izbjegavati športove 6-8 tjedana - zbog rijetkih komplikacija kao što je prsnuće slezene

određeni lijekovi primjenjuju se u rijetkim situacijama

kortikosteroidi mogu olakšati simptome upale grla, ali se zbog nuspojava obično daju jedino ako postoje komplikacije - opstrukcija dišnih putova i hematološki poremećaji (anemija, granulocitopenija, trombocitopenija)
alfa-interferon - ima antivirusno djelovanje i može smanjiti širenje EBV, ali se zbog visoke cijene primjenjuje obično kod osoba s poremećajem imunosti
aciklovir - u visokoj dozi zaustavlja širenje EBV u grlu, međutim, njegova klinička korist je minimalna ili neuočljiva

Prevencija

Za sprječavanje širenja mononukleoze preporučuje se izbjegavati kontakt sa slinom osoba koje su nedavno preboljele mononukleozu i održavati visok stupanj higijene, osobito dječjih igračaka i predmeta koje djeca stavljaju u usta.