Neokantijanizam (nje. Neukantianismus) je oživljene filozofije iz 18. stoljeća Immanuela Kanta. Točnije, pod utjecajem je Schopenhauerove kritike kantijanske filozofije u svom djelu Svijet kao volja i predstavljanje (1818.), kao i drugih postkantijanskih filozofa poput Friesa i Herbarta. Ima neke posebne referencije u kasnijoj njemačkoj filozofiji.
Sinteza neokantijanizma i marksizma bile su teorijske perspektive bibliografskog niza Marx-Studien koji su objavili Max Adler i Rudolf Hilferding od 1904. do 1923. godine.
Do 1933. i uspona nacista, raspršili su se razni neokantijanski krugovi u Njemačkoj.[1]