Plemstvo dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske (lat. Nobiles duodecim generationum regni Croatiae) je srednjovjekovna plemićka institucija čije se postojanje može pratiti od 14. stoljeća. Tradicionalno se prvi spomen nalazi u Pacti conventi koju sam tekst datira u 1102. godinu, iako je sačuvana samo u prijepisima od kojih je najstariji onaj u trogirskom rukopisu "Salonitanske povijesti" (Historia Salonitana Maior) Tome Arhiđakona iz 1387. godine.[1] Prvi pouzdani spomen datira iz 1350. godine u ispravi za Vireviće koju je potvrdio Hrvatski sabor (congregatio) sazvan u Podgrađu u Lučkoj županiji.[1]
Institucija "plemstvo dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske" može se pratiti u izvorima od 1350. godine u ispravi za Vireviće i 1360. godine, kada se pojavljuje u ispravi o parnici između cetinskih plemića i kneza Ivana Nelipčića. Prema povjesničaru Šufflayju, izvorna zadaća te staleške institucije bila je obrana prava nižeg plemstva od nasrtaja moćnih feudalnih obitelji koji su iznikli iz tih širih rodova i počeli ih podvrgavati svojoj vlasti. Međutim, kada je Ludovik I. Anžuvinac (1342. – 1382.) slomio moć dinastičkih obitelji u Hrvatskoj i obnovio kraljevsku vlast, pripadnici saveza nižeg plemstva ustali su u obranu hrvatskih prava (consuetudinis Croatorum[2]) o čemu svjedoči spis Pacta Conventa ili Qualiter koji je nastao u tom periodu.[3]
|journal=
(pomoć)