Porezi su jedan od prihoda države i u čitavom poreznom sustavu su najvažniji i najizdašniji javni prihod. Porezi su zapravo jedan oblik prisilnog davanja koji nameće država, koji nije namjenski usmjeren i koji nema izravnu protučinidbu.

Porezni sustavi su različiti od zemlje do zemlje, ali postoji nekolicina poreznih oblika koji imaju presudnu ulogu u svim modernim poreznim sustavima. To su :

Podjela poreza


Usporedni prikaz karakteristika izravnih i neizravnih poreza
Usporedni prikaz karakteristika izravnih i neizravnih poreza




Obilježja poreza

  1. Porezi su derivativan, izveden javni prihod države.
  2. Porezi su prisilan prihod države.
  3. Porezi služe za podmirenje javnih rashoda.
  4. Nema izravne protunaknade za naplaćeni porez.
  5. Obveza plaćanja poreza se izvršava u pravilu u novcu.
  6. Porezi su uglavnom nenamjenski (nedestinirani) javni prihod.
  7. Porez se plaća prema teritorijalnom principu.

Ekonomske karakteristike poreza

  1. efikasni
  2. pravedni
  3. izdašni
  4. razumljivi i jednostavni
  5. stabilni

Porezna načela

Još od Adama Smitha su se ekonomisti bavili istraživanjem funkcioniranja poreznog sustava. Pokušali su utvrditi na kojim načelima bi se porezni sustav trebao temeljiti. Adam Smith je bio prvi koji je istaknuo svoja poznata četiri (4) porezna kanona u djelu Bogatstvo naroda, 1776. :

  1. Svaki građanin dužan je državi plaćati porez i to prema svojim ekonomskim mogućnostima.
  2. Obveza plaćanja poreza treba biti regulirana zakonom. Porez ne smije biti proizvoljan nego unaprijed poznat poreznom obvezniku.
  3. Porez se naplaćuje onda kada je to najpovoljnije za poreznog obveznika.
  4. Troškovi ubiranja poreza moraju biti što niži, kako bi teret poreznih obveznika bio što podnošljiviji, a prihod državne blagajne što veći.

Više od 100 godina poslije Adolph Wagner je formulirao svoja porezna načela koja je svrstao u četiri (4) skupine :

  1. financijsko - političko načelo
    • izdašnost poreza
    • elastičnost poreza
  2. ekonomsko - političko načelo
    • izbor poreznog izvora
    • izbor poreznog oblika
  3. socijalno - političko načelo
    • općenitost poreza
    • ravnomjernost poreza
  4. porezno - tehničko načelo
    • određenost poreza
    • ugodnost plaćanja
    • jeftinoća ubiranja poreza

Više o poreznim načelima

Opravdanost oporezivanja

Porezi umanjuju ekonomsku korist poreznog obveznika, a državi predstavlja prihod i stoga se opravdano pojavilo pitanje s kojim to pravom država uvodi poreze. Porezi umanjivaju platežnu moć poreznog obveznika, i također umanjuje osobnu potrošnju, privatne investicije i štednju. Sav novac koji je skupljen kroz porez, država koristi u svoje svrhe koja može bit pravdana ili neopravdana s obzirom na valjanosti investicije odnosno svrhe potrošnje. Postoji mnogo teorija u kojima se opravdava valjanosti poreza, od kojih su navedene sljedeće:

  1. teorija sile
  2. teorija cijene
    • teorija osiguranja
    • teorija uživanja
  3. teorija žrtve
  4. teorija reprodukcije poreza
  5. organska teorija
  6. socijalistička teorija

Više o opravdanosti poreza

Prevaljivanje poreza i porezna incidenca

Da bi se uopće moglo govoriti o opravdanosti i učinkovitosti poreznog sustava, treba razmotriti problem porezne incidence, tj. krajnjeg snošenja tereta porezne obveze.

Problem se javlja jer se zakonska incidenca ne mora poklapati s ekonomskom incidencom. Drugim riječima, onaj tko je po zakonu dužan platiti porez ne mora uvijek biti krajnji snositelj poreznog tereta. Stoga su se javile tri (3) vrste prevaljivanja poreza  :


Danas su gotovo svi porezi prevaljivi. Kod proizvoda čija je potražnja manje elastična mogućnost prevaljivanja poreza će biti veća. Sam proces prevaljivanja teče kroz četiri (4) faze :

  1. perkusija - utvrđuje se porezni obveznik, osnovica i porezna obveza
  2. reperkusija - porezni obveznik je poznat i počinje se sa stvarnim procesom prevaljivanja poreza.
  3. incidencija - stvarno prevaljivanje je završeno i utvrđuje se konačni platac poreza → zadnji u lancu plaća porez.
  4. difuzija - učinci prevaljivanja u sferi ukupnog nacionalnog gospodarstva.

Jednakost u oporezivanju

Pitanje jednakosti poreznih obveznika je vrlo važno. Adam Smith je opet prvi progovorio o tom problemu i predstavio dva (2) pristupa :

Porezi bi trebali odražavati preferencije za javnim dobrima, tj. biti njihova cijena. Tu se javlja problem otkrivanja preferencija za javnim dobrima.
U obzir se uzima sposobnost poreznog obveznika da pridonese financiranju javnih rashoda. Ovdje se javlja problem utvrđivanja te porezne snage.
  1. vodoravna jednakost - svi porezni obveznici su jednaki pred zakonom i građani s istom poreznom snagom plaćaju isti porez.
  2. okomita jednakost - oni koji raspolažu većom poreznom snagom trebaju više pridonositi u državni proračun.

Mrtvi teret oporezivanja

Mrtvi teret oporezivanja predstavlja smanjenje ukupnog viška (proizvođačevog i potrošačevog) na tržištu nakon uvođenja poreza. Dakle, i proizvođači i potrošači se moraju odreći jednog dijela svog viška da bi država mogla uzeti za svoje potrebe. Problem je u tome što proizvođači i potrošači uvođenjem poreza gube više nego što država dobiva.

Više o mrtvom teretu oporezivanja

Osnovni porezni pojmovi

Primjer : Pri isplati plaće poduzeće je porezni platac jer vrši naplatu poreza na dohodak.

Porez po državama u svijetu

U svijetu svaka država naplaćuje porez prema odredbama i zakonima koji u njima vrijede, i kao takvo porezne stope i vrste poreza različite su od države do države. Države prema poreznom teretu dijele se na sljedeće:

Uspoređivanje raznih država prema porezu je težak i subjektivan zadatak, jer mnoge zemlje u svijetu imaju zamršene porezne sustave i zakone gdje je porezni teret nejednako raspodijeljen na razne ekonomske skupine unutar države.

Usporedba plaćanja poreza na dohodak obitelji po zemljama

Država Neoženjeni
bez djece
Oženjeni
dvoje djece
Država Neoženjeni
bez djece
Oženjeni
dvoje djece

Australija 28.3% 16.0% Koreja 17.3% 16.2%
Austrija 47.4% 35.5% Luksembourg 35.3% 12.2%
Belgija 55.4% 40.3% Meksiko 18.2% 18.2%
Kanada 31.6% 21.5% Nizozemska 38.6% 29.1%
Češka 43.8% 27.1% Novi Zeland 20.5% 14.5%
Danska 41.4% 29.6% Norveška 37.3% 29.6%
Finska 44.6% 38.4% Poljska 43.6% 42.1%
Francuska 50.1% 41.7% Portugal 36.2% 26.6%
Njemačka 51.8% 35.7% Slovačka 38.3% 23.2%
Grčka 38.8% 39.2% Španjolska 39.0% 33.4%
Mađarska 50.5% 39.9% Švedska 47.9% 42.4%
Island 29.0% 11.0% Švicarska 29.5% 18.6%
Irska 25.7% 8.1% Turska 42.7% 42.7%
Italija 45.4% 35.2% Velika Britanija 33.5% 27.1%
Japan 27.7% 24.9% SAD 29.1% 11.9%

Source: OECD, 2005 data [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2009. (Wayback Machine)

Vanjske poveznice