Rabarbara | |
---|---|
![]() Rheum rhabarbarum | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Caryophyllales |
Porodica: | Polygonaceae |
Potporodica: | Polygonoideae |
Tribus: | Rumiceae |
Rod: | Rheum L. |
Rasprostranjenost | |
Oko 60, uključujući:
| |
Baze podataka | |
Rabarbara (lat. Rheum) je višegodišnji rod zeljastih biljka s krupnim listovima i dugim debelim zelenim, ljubičastim, ili ružičastim stabljikama. Biljke posjeduju velike listove i trokutastu dugu mesnatu stabljiku. Cvijeće je malo, zeleno-bijelo do ružičasto-crveno. Postoji mnogo vrsta rabarbare uzgojene kao medicinska biljka i kao biljka za ljudsku prehranu. Za ishranu se koriste samo stabljike, listovi su bogati oksalnom kiselinom te nisu za jelo.
Biljka potječe s Himalaje, a uzgoj joj se prvo proširio u Rusiji u 16. stoljeću, te tek potom i u Europi, prije svega u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj. Kod nas se uzgoj preporuča od druge polovine 19. stoljeća.[1]
Stabljike sadrže 94 - 95 % vode ,dosta voćnih kiselina, prije svega jabučne, kao i dosta mineralnih tvari i vitamina.[2] Rabarbara sadrži relativno malo vitamina C, međutim sadrži puno više vitamina B: niacin, pantotensku kiselinu i folnu kiselinu. Rabarbara je nevjerojatno bogata kalcijem (80 mg/100g rabarbare),kao i magnezijem i manganom.[3]
Sadrži oko 1,3 g/100 g ugljikohidrata, vitamina C ( 10 mg/100g), a mnogo je kalija, željeza te fosfora. Stabljike sadrže i oko 460 mg/100 g oksalne kiseline,stoga osobe s bubrežnim i žučnim oboljenjima trebaju biti oprezne kod konzumacije istih.Nadalje oksalna kiselina koči resorpciju kalcija,pa na rabarbaru kao izvor kalcija ne treba računati.
Od drške rabarbare se priprema: juha, sarma, salata, umak, kompot, marmelada, džem, a koristi se i kao dodatak nekim slasticama.
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)