Rima (srok ili slik) (od starofrancuskog izraza rime) je glasovno podudaranje na završetku stihova. U istočnoj (kineskoj, perzijskoj i arapskoj) književnosti pojavljuje se od najstarijih vremena. U antičkoj književnosti je vrlo rijetka, a u europskoj se razvija u Srednjem vijeku. Asonanca (kao prethodnica u europskom pjesništvu) i aliteracija su joj srodne figure.
Rima se u hrvatskom pjesništvu pojavljuje još u početcima stvaralaštva, a posebno u dvanaestercu.
S obzirom na raspored postoje:
- parna – vezuju se po dva uzastopna stiha (a, a, b, b):
- Udahni duh pravi u meni ljubav tvoja,
- da sobo(m) ne travi veće pamet moja,
- bludeći ozoja z družbo(m) starih poet,
- boge čtova koja, kimi svit biše spet.
- (Marko Marulić, Judita. Libro parvo)
- ukrštena – vezuje se svaki drugi stih (a, b, a, b):
- Kada umre rutav naš Romeo,
- Za njim neće ostat znamena;
- Znat se neće da je ljubit hteo
- Pokojnik što nema kamena.
- (Antun Gustav Matoš, Kada umre...)
- obgrljena – rimuju se unutarnji i vanjski stihovi (a, b, b, a):
- Sultan stada, kralj doline, bik,
- Ostavivši Savu kao riječni bog,
- Traži, borbe željan div, takmaca svog,
- Pruživši do šume gordog grla krik.
- (Antun Gustav Matoš, Metamorfoza)
- Vítaj, slavný Stvořiteľu,
- vítaj, milý Spasiteľu,
- vítaj, věrný náš přieteľu,
- všie dobroty davateľu!
- (Kunhutina modlitba)
- isprekidana – stihovi se rimuju bez čvrstog rasporeda (a, b, c, b):
- Zbogom da ste, polja i doline,
- Župni humci i vrletne gore,
- Guste šume, grozdni vinogradi!
- Zbogom i ti, Jadrijansko more!
- Bože! Kad će moje žedne grudi
- Napiti se zraka hrvatskoga?!
- Domovino! Kad će tvoje sunce
- Ogrijati vjernog sina Tvoga?
- (Antun Gustav Matoš, Domovini iz tuđine)
Po broju slogova razlikuju se:
- jednosložna (muška),
- dvosložna (ženska) te
- trosložna (dječja ili daktilska) rima.
Izražajnost rime:
- blagozvučnost
- ritam, ritmičnost (skladnost)
- značenjsko povezivanje i isticanje rimovanih riječi
