Romelu Lukaku | ||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lukaku kao član belgijske reprezentacije | ||||||||||||
Država | Belgija | |||||||||||
Osobni podatci | ||||||||||||
Puno ime | Romelu Menama Lukaku Bolingoli | |||||||||||
Rođenje | 13. svibnja 1993. | |||||||||||
Visina | 1,90 m | |||||||||||
Klub | ||||||||||||
Trenutačni klub | Chelsea | |||||||||||
Broj | ? | |||||||||||
Pozicija | napadač | |||||||||||
Mlađi uzrasti | ||||||||||||
1999. – 2003. 2003. – 2004. 2004. – 2006. 2006. – 2009. |
Rupel Boom KFC Wintam Lierse Anderlecht | |||||||||||
Igračka karijera* | ||||||||||||
Godina | Klub | Nast. (gol.) | ||||||||||
2009. – 2011. 2011. – 2014. 2012. – 2013. 2013. – 2014. 2014. – 2017. 2017. – 2019. 2019. – 2021. 2021. – danas 2022. – 2023. 2023. – 2024. |
Anderlecht Chelsea → WBA (posudba) → Everton (posudba) Everton Manchester United Inter Milano Chelsea → Inter Milano (posudba) → Roma (posudba) |
10 (0) 35 (17) 31 (15) 110 (53) 66 (28) 72 (47) 26 (8) 25 (10) 32 (13) | 73 (33)||||||||||
Reprezentativna karijera** | ||||||||||||
2008. 2011. 2009. 2010. – danas |
Belgija do 15 Belgija do 18 Belgija do 21 Belgija |
1 (0) 5 (1) 119 (85) | 4 (1)||||||||||
Osvojene medalje | ||||||||||||
| ||||||||||||
Bilješke | ||||||||||||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 18. srpnja 2024. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||||||||||||
Portal o životopisima | ||||||||||||
Portal o športu |
Romelu Menama Lukaku Bolingoli (Antwerpen, 13. svibnja 1993.) belgijski je nogometaš[1] kongoanskog porijekla[2] i najbolji strijelac belgijske nacionalne momčadi.[3] Igra na poziciji napadača. Trenutačno igra za Chelsea.
Rođen je u Antwerpenu u kongoanskoj obitelji. Otac Roger također je bio nogometaš te je igrao za momčad Zaira, kao i mlađi brat Jordan koji igra u Serie A.
Karijeru je započeo u Anderlechtu s kojim je osvojio belgijsko prvenstvo kao najbolji strijelac prvenstva. U Chelseaju je došao na ljeto 2011., ali je na prvi nastup u Premiershipu čekao gotovo godinu dana. S Chelseom je osvojio Ligu prvaka.
Veću minutažu dobio je u posudbama u WBA i Evertonu, nakon kojih je i potpisao za Everton, za koji je zaigrao 110 puta.
Prvi nastup za belgijsku momčad do 20 godina ostvario je u veljači 2010., da bi već osam mjeseci kasnije prvi put zaigrao i za seniorsku vrstu. Za Belgiju je zabijao na dvama Svjetskim prvenstvima te na Europskoj smotri u Francuskoj 2016. godine. Na SP-u u Rusiji 2018. zabijao je po dva pogotka u dvije uzastopne utakmice skupine ponovivši postignuće Diega Maradone iz 1980. godine, postavši prvi Belgijanac koji je zabio četiri pogotka na jednom svjetskom prvenstvu.[4] Pobjedom nad Engleskom Belgija je osvojila brončano odličje ostvarivši najveći uspjeh u nogometnoj povijesti.
Dobitnik je belgijske Zlatne i Srebrne kopačke te je bio proglašen najboljim igračem Evertona u sezoni 2016./17. u kojoj ga je FIFA uvrstila u najbolju jedanaestorku svijeta. Proglašen je i za najboljeg belgijskog športaša u 2009. godini.
|
|