Starigrad | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Zadarska |
Načelnik | Marin Čavić (HDZ) |
Naselja | 3 općinska naselja |
Površina | 168,7 km2 [1] |
Površina središta | 66,4 km2 |
Koordinate | 44°17′N 15°26′E / 44.29°N 15.44°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 1697 [2] |
– gustoća | 10 st./km2 |
Urbano | 1051 |
– gustoća | 16 st./km2 |
Odredišna pošta | 23244 Starigrad Paklenica [3] |
Stranica | opcina-starigrad |
Starigrad na zemljovidu Hrvatske |
Starigrad je općina u Hrvatskoj. Nerijetko se naziva prema naselju Starigrad Paklenica, kako bi se razlikovala od Starog Grada na Hvaru.
U sastavu općine su tri naselja: Starigrad Paklenica, Seline i Tribanj.[4]
U pravcu Karlobaga su naselja, Tribanj Šibuljine, Tribanj Kruščica i Tribanj Sveta Marija Magdalena. Naselja su malena smještena u lijepim uvalama sjeverozapadno od Nacionalnog parka Paklenica.
Starigrad se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Zadarske županije, a zemljopisno pripada sjevernoj Dalmaciji. Naselja općine protežu se duž dvadesetak kilometara obale Jadranskog mora, a nadvisuje ih planina Velebit, na čijim se južnim padinama nalazi Nacionalni park Paklenica. Ovo područje u cijelosti je u zaštićenom prirodnom okruženju jer Velebit zajedno sa svojom obalom od 1981. godine ima status parka prirode.[5] Zbog karbonatne građe, karakterizira ga iznimno bogatstvo hidroloških i geomorfoloških oblika i pojava. Manita peć i Jama Vodarica najpoznatiji su speleološki objekti. Najviši planinski vrh Velebita je Vaganski vrh (1757 m), a slijede ga Sveto brdo (1752 m) i Babin vrh (1723 m). Prostor je pod utjecajem submediteranske i planinske klime što utječe na raznolikost vegetacije i njezine promjene s nadmorskom visinom. U Paklenici prevladavaju krški predjeli s niskim raslinjem i bukova šuma. Zastupljeni su bijeli i crni grab te crni bor na području nacionalnog parka. Vegetacija obiluje ljekovitim biljem (kadulja, komorač, metvica, vrisak, gospina trava), endemskim i reliktnim vrstama.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, općina ima 1.876 stanovnika, u Starigradu Paklenici 1.140, u Selinama 469 i u Tribnju 267 stanovnika.[6]
broj stanovnika | 1549 | 1758 | 2030 | 2413 | 2809 | 3165 | 3475 | 3358 | 2603 | 2528 | 2405 | 2361 | 2107 | 2097 | 1893 | 1876 | 1697 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
broj stanovnika | 511 | 550 | 640 | 777 | 912 | 1091 | 1157 | 1300 | 991 | 1092 | 1109 | 1163 | 1135 | 1159 | 1100 | 1140 | 1051 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Velebitski prostor naseljen je još od razdoblja paleolitika, o čemu svjedoče keramički fragmenti pronađeni u pećinama. Sondažno iskopavanje Vaganačke pećine pokazuje kontinuitet naseljavanja od mezolitika do željeznog doba.[8] Nakon trećeg vala panonsko-balkanskih seoba, na prijelazu iz 10. u 9. stoljeće prije Krista, na ovim prostorima oblikuje se liburnska kultura i formiraju se gradinska naselja. Dubolnić opisuje sljedeće gradine: Lisarica, Sveta Trojica, Kojići Milovci, Gradina i Gradinica na Malom Rujnu, Gradina na Velikom Rujnu, Starigrad – centar, Gradina Marasovići, Paklarić, Gradina Seline, Gradina Kneževići, Gradina Modrič te nekoliko novootkrivenih lokaliteta.[9] Dolaskom Rimljana gradine nastavljaju funkcionirati unutar grada Argyruntuma koji je dobio status municipija za vrijeme vladavine cara Tiberija. Argirunt se spominje u 1. stoljeću nakon Krista u djelu Naturalis Historia, autora Plinija Starijeg. Tijekom sukoba bizantske vlasti s Ostrogotima u 6. stoljeću, bizantski car Justinijan I. gradi utvrdu na položaju liburnske gradine Sveta Trojica, nedaleko od današnjeg naselja Tribanj-Šibuljina. Mihovil Abramić i Anton Colnago 1908. godine provode prva arheološka istraživanja uzduž glavne antičke ceste kojom se ulazilo u grad, na području gdje su mještani pokapali svoje incinerirane pokojnike. Tako je grad mrtvih razjasnio detalje o životu grada, kulturi, običajima, socijalnoj strukturi i trgovačkoj povezanosti. Unutar 400 grobova pronađeni su raznoliki i rijetki grobni prilozi: nakit od bronce, srebra, stakla i jantara, oruđe, oružje, brončane, keramičke i staklene posude te brojne uljane svjetiljke (lucerne) s reljefnim žigovima čak 25 različitih proizvođača. Argyruntum se održao do 4. stoljeća, nakon čega mu se gubi trag. Pretpostavka je da se zbog slabljenja ekonomske moći stanovništvo povuklo na neku od predrimskih gradina na kojima su se mogli baviti stočarstvom.[10] U ranom srednjem vijeku započinje starohrvatsko naseljavanje, o čemu svjedoče sakralni objekti. Ovdje se doseljavaju Morlaci. Tijekom najvećih osmanskih opasnosti u 16. i prvoj polovici 17. stoljeća područje biva opustošeno, a Mlečani ga nakon Kandijskog rata naseljavaju Bunjevcima. Sukobi Mlečana i Habsburgovaca oko podvelebitskih naselja vodili su se sve do pada Mletačke Republike 1797. godine.
Stanovništvo se u prošlosti bavilo nomadskim stočarstvom, o čemu svjedoče ljetni planinski pastirski stanovi, šumarstvom i oskudnom poljoprivredom. Razvojem prometnica te zbog specifičnih ambijentalnih i klimatskih značajki, u gospodarstvu su danas dominantne uslužne djelatnosti i turizam. To je potisnulo tradicionalne gospodarske grane, a posljedično dovelo i do demografskog pustošenja pakleničkih zaselaka. Starigrad ima preduvjete za razvoj posebnih oblika turizma, kao što su seoski i avanturistički odnosno sportski turizam. Čist okoliš pruža mogućnosti za proizvodnju autohtone hrane visoke kvalitete, čime bi se razvile brojne grane gospodarstva: maslinarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo, stočarstvo, pčelarstvo, ribarstvo i marikultura. Iako ukupne obradive poljoprivredne površine zauzimaju mali postotak područja općine, tradicionalne gospodarske grane se revitaliziraju i nastoje se istaknuti na tržištu zdrave hrane i prehrambenih proizvoda visoke kakvoće i specifičnosti.
Staklo pronađeno na nekropoli uvozilo se iz Egipta, Sirije, Cipra, Italije, galsko-rajnskih oblasti i dijelom iz Panonije, što govori o postojanju brojnih trgovačko-ekonomskih odnosa Argyruntuma i provincije Dalmacije s gotovo svim područjima Rimskog Carstva. Nekoliko primjeraka pripisuje se domaćoj staklarskoj radionici.[18] Zbirka se sastoji se od 146 većinom cjelovitih primjeraka, među kojima su: boce, bočice, posudice za pomasti, zdjelice, vrčevi, vrčići, čaše, pehari s jednom ručkom (modiolus), amorfisci (amphoriskos), balzmariji (balsamarium), urne (olla cineraria) te po jedan primjerak aribalosa (aryballos), gutusa, ritona i kapalice (infundibulum). Većina ovih predmeta je čuvana u fundusu Arheološkog muzeja u Zadru, a od 2009. godine u Muzeju antičkog stakla u Zadru.[19]
Od 2002. održava se međunarodna planinska utrka Starigrad – Veliko Rujno, koja je povremeno državno prvenstvo u planinskom trčanju.
|
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |