Arheološki lokaliteti Mikena i Tirint
Svjetska baština – UNESCO
Država	Grčka
Godina uvrštenja	1999. (23. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iii, iv, vii
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:941
Koordinate	37°35′38″N 22°47′59″E / 37.59389°N 22.79972°E / 37.59389; 22.79972
Tirint Lokacija Tirinta u Grčkoj

Tirint (starogrčki: Τίρυνς, Tiryns) je grčki arheološki lokalitet na Peloponezu, prefektura Argolida, u blizini grada Naupliona. Grad se protezao na vapnenačkoj litici visokoj 30 metara, dugoj 300 i širokoj 40 – 100 metara, u blizini morske obale koja je sada stotinama metara daleko. Polovicom drugog tisućljeća prije Krista, Tirint je postao jednim od glavnih središta Mikenske kulture.

Povijest

Lokalitet je bio naseljen od neolitika, ali je u brončanom dobu, oko 3 tisućljeća pr. Kr. postalo važnim kulturnim središtem. Prema grčkom mitu, Tirint je osnovao mitski kralj Pret (Proetus), a njegov unuk, grčki heroj Perzej, je vladao gradom. Također je ovdje Heraklo služio kralja Euristeja izvršivši njegovih dvanaest zadataka.

Tijekom kasnoheladske faze (Mikenska kultura), oko 1600 – 1050. pr. Kr., uz gradove Mikena, Teba, Pylos i Knos, Tirint je bio jedan od najvažnijih središta Kretsko-Mikenske kulture.

Tijekom geometrijskog perioda (1050. – 700. pr. Kr.) u gradu je ostalo tek nekoliko kuća u donjem dvorcu, što se nastavilio do arhajskog razdoblja. U arhajskom dobu su se štovali grčki bogovi Zeus i Atena, a naselje je nastavilo preživljavati sve do helenizma, tijekom rimske okupacije i bizanta, do 14. stoljeća. Herodot je u 5. st. pr. Kr. spomenuo kako je Tirint sudjelovao u bitci za Plataeju (480. pr. Kr.) s 400 kopljaša (hopliti).

Između 1876. do 1885. godine, njemački amater arheolog i veliki istraživač, Heinrich Schliemann, je izvršio prva iskapanja. Na najvišoj stijeni je pronašao mikensku palaču. Kasnije su arheolozi William Dörpfeld, Kurt Muller i Georg Karo, od 1905. – 1929. godine nastavivši iskapanja otkrili grad velike važnosti u prapovijesnoj Grčkoj. Od 1976., lokalitet sustavno istražuju njemački arheolozi, od 1986. pod vodstvom Njemačkog arheološkog instituta i Klausa Kiliana iz sveučilišta u Heidelbergu.

Odlike

Dugaljasta naseobina na prirodnoj strmoj litici iz ranog brončanog doba (rana heladska kultura) je podijeljena na tri dijela: gornja utvrda, središnja palača i zidine s opkopom. One potječu iz oko 2500. – 2000. pr. Kr. i jedne su od najstarijih na svijetu. Ispod se nalazio podulji donji grad koji se protezao sve do okolnih brda.

Važnost grada se očituje u veličini i sjaju gornjeg grada, tj. dvorca, koji je imao freskama oslikane zidove megarona sa sjajnim skulpturalnim ukrasima i kiklopskim zidinama. Kraljevski megaron je imao četiri snažna visoka drvena stupa, a tri od četiri zida su bili uklopljeni u grčki hram božice Here. Kamenje zidina bilo je do 3 m visoko i metar debelo, spojeno žbukom u tri navrata: najprije oko gornje utvrde (oko 14. st. pr. Kr.), oko srediđnjeg dvorca (oko 13. st. pr. Kr.) i naposljetku oko cijelog grada oko 1200. pr. Kr. Usprkos ovih neosvojivih zidina, Tirint je spaljen u 12. st. pr. Kr., nakon katastrofalnog potresa koji je uništio cijelu Argolidu. Cijeli grad je nakon toga djelomično obnovljen, a donji grad se nastavio širiti i razvijati, za razliku od drugih središta mikenske kulture koji su nakon ove katastrofe propali.

Poveznice

• Mikenska kultura
• Povijest Grčke
• Umjetnost stare Grčke

Vanjske poveznice

• Grčko ministarstvo kulture: Tiryns  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2016. (Wayback Machine)
• akropola u Tirintu^{[neaktivna poveznica]}

v • u Svjetska baština u Grčkoj Kulturna dobra (16) Arheološki lokalitet Aigai (Vergina) (1996.) • Akropola (Atena) (1987.) • Hram Apolona Epikura u Bassai (1986.) • Manastir Dafni, Hosios Loukas i Nea Moni na Hiosu (1990.) • Del (1990.) • Delfi (1987.) • Asklepijevo svetište u Epidauru (1988.) • Arheološki lokalitet Filipi (2016.) • Stari dio grada Krfa (2007.) • Mikena i Tirint (1999.) • Mistras (1989.) • Olimpija (1989.) • Srednjovjekovni Rod (1988.) • Manastir sv. Ivana Teologa i Špilja Otkrivenja na Patmosu (1999.) • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu (1988.) • Pitagoreion i Heraion na Samu (1992.) Mješovita dobra (2) Meteora (1988.) • Brdo Atos (1988.) Nematerijalna svjetska baština (5) Umijeće uzgoja mastike na Hiju (2014.) • Mediteranska prehrana1) (2010.) • Momoeria (2016.) • Umijeće obrade tinijskog mramora (2015.) • Rebetiko (2017.) 1) Zajednička svjetska baština Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala i Maroka