Transall C-160
Slijetanje Transall C-160D turskih zračnih snaga na RIAT air showu 2008.
Opći podatci
Tip Vojni transportni zrakoplov
Proizvođač Transall
Probni let 25. veljače 1963.
Status u uporabi
Prvotni korisnik Luftwaffe
Francuska
Proizveden 1965. – 1985.
Broj primjeraka 214
Portal:Zrakoplovstvo

Transall C-160 (poznat i kao C.160) je vojni transportni zrakoplov kojeg je razvio konzorcij Transall sastavljen od francuskog (Aérospatiale) i njemačkog (Messerschmitt-Bölkow-Blohm) proizvođača zrakoplova. C-160 je razvijen ponajprije zbog potreba francuskih i njemačkih zračnih snaga, ali je izvožen i u druge zemlje za vojne ili civilne potrebe. Danas se Transall C-160 u Francuskoj i Njemačkoj namjerava zamijeniti s Airbusom A400M.[1]

Dizajn i razvoj

[uredi | uredi kôd]

C-160 je prvotno zamišljen kao zamjena zračnoj floti Nord Noratlas francuskog ratnog zrakoplovstva. Dizajniran je s dva motora, konvencionalnom konfiguracijom aviona s visokim krilima te utovarnom rampom ugrađenom u stražnji dio trupa. Veličinom je usporediv s transportnim zrakoplovima Aeritalia G.222 i C-130 Hercules.

Prva tri prototipa su poletjela 1963. godine nakon čega je uslijedila pred-proizvodnja prvih primjeraka 1965. Prva serija je obuhvaćala 110 C-160D za Luftwaffe, 50 C-160F za francuske zračne snage i 9 C-160Z za južnoafričke zračne snage. Kasnije su četiri francuska C-160F konvertirani u model C-160P za potrebe transporta zračne pošte.

Operativna povijest

[uredi | uredi kôd]

Francuske zračne snage su 1977. naručile napredniju inačicu pod nazivom C-160NG. Avioni su označeni kao Nouvelle Génération (hrv. Nova generacija). Od 1981. godine isporučeno je 29 takvih zrakoplova, od čega je njih polovica konvertirana kao zrakoplov cisterna za dolijevanje goriva u zraku. Još četiri zrakoplova je konfigurirano kao C-160H TACAMO, zrakoplov namijenjen komunikaciji s podmornicama. U konačnici, dva zrakoplova su dorađeni kao avioni za SIGINT elektronski nadzor zrakoplova, pod oznakom C-160G Gabriel. Taj model koristio se i u Zaljevskom ratu 1991. godine.

U Francuskoj su od 1994. do 1999. svi C-160 podvrgnuti nadogradnji avionike i dodavanju proturaketnih sustava zaštite. C-160F i C-160NG su nadograđeni na C-160R (fra. R - Renové; hrv. Obnovljen). Isti proces nadogradnje je izvršen i na avionima njemačkog Luftwaffea, zajedno u suradnji s britanskom vojnom industrijom BAE Systems. Tada se smatralo da će se svi C-160 u francuskoj i njemačkoj vojnoj službi koristiti do 2008. ali oni se koriste i danas sve dok taj avion u potpunosti ne zamijeni Airbus A400M. Ratna zrakoplovstva Njemačke, Francuske i JAR-a su naručile 60, 50, odnosno 8 Airbus A400M transportnih zrakoplova.

Južnoafričke zračne snage već su povukle te zrakoplove iz svoje uporabe dok se jedan C-160Z čuva u muzeju južnoafričkih zračnih snaga, u zračnoj bazi Swartkop, blizu Pretorije. Turska korisi 20 modela C-160T kupljenih od Njemačke.

Zračna nesreća

[uredi | uredi kôd]

9. veljače 1975. jedan je C-160 od Luftwaffea prilikom leta u NATO bazu na Kreti ušao u jaku oluju koja je uzrokovala sudar aviona u planinu. Svih 42 putnika je poginulo.

Korisnici

[uredi | uredi kôd]

Vojni korisnici

[uredi | uredi kôd]

Civilni korisnici

[uredi | uredi kôd]

Bivši korisnik

[uredi | uredi kôd]

Tehničke karakteristike

Izvori podataka: *John Taylor: "Jane's All The World's Aircraft 1982-83", London:Jane's Yearbooks, 1982.[2] i Deagel.com[3]

Shema Transall C-160

Osnovne karakteristike

Letne karakteristike

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ R. Hewson: "The Vital Guide to Military Aircraft" 2. izdanje, Airlife Publishing Ltd., England 2001.
  2. ↑ John Taylor: "Jane's All The World's Aircraft 1982-83", London:Jane's Yearbooks, 1982. ISBN 0-7106-0748-2.
  3. ↑ Daegel.com

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Kategorije